Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
se potajati, kamuflirati sami sebi tuđu volju u ruho naše vlastite samodiscipline, mudro i bez roptanja potisnuti u skroviti mrak duše našu slobodu, da bi kasnije, nabubrila i ogrknula u tom mraku, bujnije šiknula napolje, dovoljno jaka da se s
Miljković, Branko - PESME
Ili ću otkriti kako je besciljno ljubim ko kiša, kao vreme, ko onaj što menja reči a ne svet skroviti. Verujem, mada bez nade ući mora u noć, u zaborav kroz koji se prostirem, ta pesma bez zavičaja, ta ptica bez
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Uzeću dve šake oraha i ćasicu meda, zabiću se negde u neki skroviti kutak odakle ću imati lep pogled na okršaj, krcaću orahe, umakati jezgre u med i grickati dok bude trajala nepogoda.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Rastjerao je kokoši po dvorištu, ritnuo se na krmaču i silom povukao Jovančeta u skroviti kut iza štale. — Ehej, donio je! — Ko donio? Šta donio? — Pa donio on! — vikao je Stric. — Koji on? Što galamiš.