Upotreba reči skrsti u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

To je Deva, čuo si za njega. — Jesam... To je, dakle? — To je. U taj par pristupi Deva, skrsti ruke i pokloni se. — Stiže li? — upita Čupić. — Stigoh. — Odakle ideš? — Od Beljine. — Kreću li se Turci?

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Da ih stavi u džepove, bilo je nepristojno. Nije mogao ni da se igra ključevima, jer ih nije imao. Da ih skrsti na grudima, nije mu se dalo — nekoliko momaka stajalo je u toj pozi oko njega, a on nije želeo da se ponavlja.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

— Sedi. Odmori se. Hoćeš duvana? — Pa mogu. Daj! — I, obzirući se, polako sede, skrsti noge i uze da savija i puši duvan, ali nevešto i brzo.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Odlučnim, mladićskim korakom, priđe on katedri i pobožno skrsti ruke. Đak izgovori molitvu. — Sedite! — reče on, raširi ispitni spisak, pa i sâm sede.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Nemojte me zvati: druže. — A ti, brajko, kad nemaš ni volje ni ideala, skrsti ruke kao što si skrstio, trpi, škripi zubima i gledaj šta se radi — odgovori mu krezubi student, koji ga je za sve

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Kolašinac, kad mu dogori, opali pušku, pa pobegne preko granice. Rogožnjanin skrsti ruke, pa trpi zulum. Kosovac gleda kad mu Arnautin odvodi jedinicu kćer i kukavički izgovara: „Slatka je, duša, gospo–

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti