Upotreba reči slabačko u književnim delima


Radičević, Branko - PESME

Godine su nagarile Mrkom dete nausnicom, I slabačko osilile Snažnim plećem I mišicom, Al' je divno narastao Kô da niče u boriku, I devojče još našao, Belu vilu u

O, moje srce pevanjem se žari, I tebi misli s tim da blagodari; O ne mož' biti, ne mož' nikad ovo, Jer slabačko je vrlo peva slovo.

Glava klonu, lice potavnilo, Bolovanje oko mi popilo, Ruka lomna, telo izmoždeno, A kleca mi slabačko koleno: Dođe doba da idem u groba.

Ko da tako prepovedat zna?“ Tako reče detešce slabačko. Dete slabo momkom ojačalo, Momka žarke peve poslušalo: „O, lepa peva!“ reče pun vesela; „O, pevaj dalje!

Glava klonu, lice potavnilo, Bolovanje obraze popilo, Oko telo polomljeno, A kleca mi slabačko koleno: Dođe doba da idem u groba. Bože, (Bože) Zar me jača stvoriti ne može?

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

” Vidite đače: mirno, slabačko, desnom rukom drži knjižice, a levu priljubilo uz butinu; lice mu smireno, glava mu povijena zemlji (pun klasić znanjca),

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Na licu njegovu ne bješe traga životu. Cura prinese uho k njegovim usnama, da se uvjeri diše li. Slabačko bješe disanje mu. Zatijem ona dohvati kokošinje pero, koje umočeno stojaše u čaši sa medovinom, pa njim premaza mu usne.

Ćosić, Dobrica - KORENI

da mi bude krepak, čvrst i hrabar. Muško da bude. Neću od moje krvi da ispadne nešto slabačko i žutljikavo. Čekaj! I neka mu u kolevku ture ovaj jatagan da ga se dušmani plaše, a on da ima mušku ruku pa, kad

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Glava klonu, lice potavnilo, Bolovanje oko mi popilo, Ruka lomna, telo izmoždeno, A kleca mi slabačko koleno! Dođe doba da idem u groba... Zbogom žitku, moj prelepi sanče! Zbogom zoro, zbogom beli danče!

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

dva velika, crna, neobično sjajna oka, gde se zorno upiru u me, a sa jadnih bleđanih i usanulih detinjih usna opet slabačko prozvučaše reči: — Je li da ćeš me pustiti, čičo?

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Ovaj pesak greje. Najednom mi više nije hladno u izveščaloj težinovoj košulji. Ali šta vredi njegovo slabačko svetlucanje kad nailaze tmurni dani, blatnjave vode moravske i ljuti severac.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Od tebe sam, Nano, naučila da se tako radi u nesreći. A dete mi, molim te, pazi, slabačko je, nismo mu zdravlja dali ni ja ni otac.” I tako je gospa Nola stekla opet novog pitomca.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti