Dučić, Jovan - PESME
PODNE Nad ostrvom punim čempresa i bora, Mlado, krupno sunce prži, puno plama; I trepti nad šumom i nad obalama Slan i modar miris proletnjega mora.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Eh, eh, tada sam prvi put zaplakao, osjetio sam da iza mene ostaje djetinjstvo. Peckao me je u tim suzama gorko-slan ukus našeg zavičaja. Evo, opet ga osjećam, ima ukus pelina, koji škrto miriše na suncem oprljenom kamenjaru.
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Sačekaj u redu, Nemoj se provlačiti između žena. Pred tezgom, reci: Molim hleb, pečen i slan; A kad ti ga da, ti kaži: Doviđenja.” Sve joj je objasnila, po redu. Dobro pamti svoje reči jutros izgovorene.
Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE
Dotadašnja slatka voda počinje se menjati i kod samoga ušća dobijati slan ukus. Tu je već prvi dodir odrasle jegulje sa morem.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„Ajte ljudi, mrče!“ viknu prvi konjanik, jer se i ona dva pješaka bjehu ustavili za prvijem. „Vjere ti R’slan-beže što mi nešto hitaš danas, čisto kao da se bojiš vlaha!?“ reče Imbro, krupan prikladan čovjek od trideset godina.
Ćosić, Dobrica - KORENI
mladić'', koji nepoznatima ničim nije hteo da pokaže da je gazda i trgovac, uvek sa slugama spavao i s njima jeo slan sir i užeglu slaninu, plašio se svih žena, a naročito onih mehanskih, zbog čuvenog oca od svih krio prezime, hteo da
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
PODNE Nad ostrvom punim čempresa i bora Mlado, krupno sunce prži, puno plama, I trepti nad šumom i nad obalama Slan i modar miris proletnoga mora. Ljubičaste gore, granitne, do svoda, Zrcale su u dnu.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
To rekavši uze čaše s vinom, te ispije obadvije, i namah se stvori u slan kamen. Poslije tri godine dobiju njih dvoje sina.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
noći sluša šuštanje zvezda ili da staza nije samo u sumraku bela nego i večno budna, odnosno da prolećno more ima slan i modar miris, koji trepti nad obalama.