Upotreba reči sliva u književnim delima


Dučić, Jovan - PESME

ČEDNOST Dokle spavaš, jedna ruka nevidljiva Brižno svu noć vaja tvoje male dojke, Briše i popravlja, i vuče, i sliva, Kreće mirne crte i pravi uvojke.

Afrika

Ceo dan horizont je pokriven teškom mlečnom zaparom kroz koju se sunce sliva kao rastopljeno olovo. More, koje je inače toliko precizno po svojim ivicama, meko je i gusto kao krem.

dubokim zelenilom, dve žene neverovatne lepote, potpuno nage, kraj svih kolajni, sjajne od vode koja se sa njih sliva, prskaju se i smeju. Kada me vide sa aparatom, cičeći nestaju u zelenilu.

Ćupe su džinovske i jedinstveno išarane. Voda se sliva niz obline kanarisa i niz savršeno naga ženska tela. Iz korena njihovog trbuha, čak do grudi, rascvetav a se plastična

zelenilo reke, kičma i glatka leđa koja se savijajući zatežu; sva tela koja se prelivaju od vode što se sa njih sliva. Ima žena i ljudi koji se peru i onih koji zahvataju ogromnim kanarisima vodu.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

strana okrenutih Jadranskom moru, to jest stanovništvo gotovo svih krajeva koji su obuhvaćeni razvođem između sliva reke Dunava i Jadranskog mora: to su, sa juga na sever, Boka Kotorska i Skadarska krajina, cela Dalmacija, Kvarnersko

koja se zove Ciganska klisura (Čingane derbent); šopska oblast, istočno od Vardara, koja obuhvata i veliki deo Iskrova sliva; naposletku, između ovih raznih župa ima niz kotlina duž Vardara i Južne Morave, u moravsko-vardarskoj oblasti.

Ali je turska vladavina utisnula svoj pečat na njihov mentalitet. Bugari donjodunavske ploče i maričkog sliva postali su tada pravom rajom, koja je živela samo na čiflucima pod stalnim nadzorom turskih begova i pod najmučnijom

S ovim značenjem, kao što smo već rekli, ovo se ime rasprostrlo i izvan donjodunavske ploče i maričkog sliva, u krajeve s ovim, tako surovim ekonomskim uređenjem, sve do nekih centralnih oblasti stare srpske države.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Uzvrpoljivši se, reče joj da odlazi. Oseti kako mu se, kao ta kiša, na neko seme u dubini zemlje, što klija, sliva krv u glavi na jednu blešteću, zvezdanu tačku uma, poslednju što mu ostade čista u mislima, nepomična i neprolazna, u

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

«, a sa strane piše crvenim slovima »Pozdrav bratskim amaterima sveta!« Sipi prolećna kiša, pa nam se niz lice sliva crvena boja krep-papira.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Pesma se pretvara u zvučnu razglednicu, bez senke neizrecivog bez preliva. U rimu se sliva, na nju se prebacuje veliki deo smisla i sadržaja.

Radičević, Branko - PESME

(1843, jul) PUTNIK NA URANKU Tama dolom, tama gorom, Naokolo sve počiva, Samo voda sa žuborom Sa kamena što se sliva, Samo što se kašto petli, Samo klepka što se čuje, Samo s' onde malko svetli, Jer se danak približuje.

za oko, Ne dižeš se do neba visoko, Nesi gora umilnoga latka, Kad ko šeće da je šetnja slatka, Ni se voda sa kamena sliva, Kad ko legne da slađe počiva, A ko traži za veselje cveće — Zaman traži, tu ga naći neće.

29. Sa negolemi tu se stena sliva Umilno njegov žuboreći pad, Na brežići mu dikoji počiva Zefirima ljuljan nježni cvetić mlad; Mložina lipa tebe tu

Kostić, Laza - PESME

I ne sakri osećaja, već iz grudnog ispotaja, iz uvojna kosotresa, iz osmejka bonog teza, u jedan se uzdah sliva: „Oh Delila!

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

mrtvi se jave na vest bodru velika je tradicija vampira jedan moli ubrus da obriše lice od korenja od kiše što se sliva od smole sa borja sve će on da hvali samo mu ubrus nismo dali uoči ravnodnevice hoće da bude lep kad stane pred zlatne

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Kao da se zemlja procepi. Dah je svima zastao, jer smo pred ustima topovske cevi, pa se pucanj sliva sa eksplozijom zrna. Vilice se tresu, a pogled je iskolačen... Ali, ovom prilikom prebaci.

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

VASILIJE: Kod Šekspira duvaju bure i vode se borbe, krv se sliva s točka na točak, brekću mašinerije koje rade na krv, škripe i okreću se svi zupčanici i točkovi neba i zemlje,

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

I, mesto da vodim, pogledom zelenim, kao pre, reku što se sliva, da skačem, kao Mesec, po gorama pustim, i zažarene šume da potpirim, sad, plavim i gustim, snegom, i ledom, smešeći

osmeh rasuh, nad svakim telom, golim, i, nad zemljom ovom, kroz koju Arno rudi, pun zvezda i zraka, moj se šapat sliva, u izmoždene grudi, jer se, u proleću, sve to opet zbiva, svuda, gde ja volim.

frakovi se uzbune, dekoltovana grla viču, čuju se i zvižduci; najzad, mladići grlatiji i šakatiji, pobeđuju, i sve se sliva u ogroman pljusak i klicanje; gomila igrača ljulja se, pijana od prolećnog zanosa, pred dekorom, koji je „kosmički“, i sve

Sva ta deformacija koju je doneo kubizam, polako se sliva u jednu harmoniju. Treba videti jedno telo od Derena, oblo, modelirano, opet svetlom i tamom, bez konstruktivnih

I ta su polja bila isto ovako modra, uveče, kao ova zemlja. Sve je u vezi i sve se sliva. Sve se sliva u beskrajni vidik i mir.

I ta su polja bila isto ovako modra, uveče, kao ova zemlja. Sve je u vezi i sve se sliva. Sve se sliva u beskrajni vidik i mir.

A pena talasa grli Poslednji deo lađe. 1908. U POČETKU BEŠE SJAJ Daleko gore ispred mene sliva se nebo sa travom. I svud oko mene stoje ruže tajanstveno, spuštenom glavom.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

grudi, ali je i tada, čim stade razaznavati ponešto oko sebe, radosno pružala ručice na prvi pogled milostivih očiju. Sliva joj se slatko toplo mleko iz grudi na obraščić, a ona veselo maše ručicom i smeje se glasno svojim nevinim, anđelskim

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

PESNIKA JESENjA ŽALOPOJKA Fenjer gori i psi laju i u nedra drevnih njiva Od večeri do razdanja sa neba se kiša sliva. Od pustoši i dosade zavesa se naborava: U kakav se to bezdan spustih u traženju zaborava?

traga U knjigama ni u arhivama, koda Nije ni živeo, i evo, jedini ja ga Vidim, kako izlazi iz reke, dok mu se voda Sliva niz leđa. Taj prizor, iščupan iz drevnosti Zaveštavam, ovde, domaćoj književnosti!

Rakić, Milan - PESME

Kad se spusti veče, i vrh tamnih njiva Beličaste magle oblačci se gone, I s tornjeva starih stane da se sliva Zvuk pobožnih zvona što večernje zvone, U čas kad zavlada mir kraj mene širom, I šuma zaćuti, i zanemi vrelo, I umorno

Pandurović, Sima - PESME

I s bojama koje upija lepota Noći, ovaj svet se s drugim svetom sliva U meku sliku zadovoljstva živa, U život jednog sna i san života.

S glavom na tvom krilu moja duša sanja Jedno staro doba u to rujno veče, Sa šumorom dok se bukovoga granja Sliva šum kladenca što ispod nas teče.

Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA

OPROSTI KAMENU ŠTO ĆUTI Oprosti kamenu što ćuti Oprosti što tajnu sakriva: Kako ti se nad umom sliva Samoća i teku minuti Kap po kap u prazan krug Što se širi ko vid pred strahom.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Vetar iščupao vrbu. I dete i lišće doneo. A ja, njegov unuk, ujutru putujem u Pariz, misli, slap mesečine sliva mu se na glavu i reka ne prestaje da teče. „Moji unuci po mom imenu treba prezime da nose“, rekao je.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

— reče dečak jednoga dana, a otac oseti kako mu se jeza, kao ledena voda, sliva niz kičmu. — Dalek je put do njega! — pokuša da odvrati dečaka, no ovaj nije bio od onih koji odustaju.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

I k'o da čujem, kako sa svih strana Horovi zvone, i k'o suza vrela Svjetlost čudesna polako se sliva, Pod prodrtijem krovovima sela. I svaki sijač k'o da viši biva, Raste, i svaki pod krstom se diže Nebu...

Kad se spusti veče, i vrh tamnih njiva Beličaste magle oblačci se gone, I s tornjeva starih stane da se sliva Zvuk pobožnih zvona što večernje zvone; U čas kad zavlada mir kraj mene širom, I šuma zaćuti, i zanemi vrelo, I umorno

Zatim: kako kruži Kroz vasionu celu isto biće, I kako sve se u nj stapa i sliva, I svi poznamo njegovo otkriće U času kad od dvoga jedno biva.

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

grla ječe, riču grdna tartarska strašila, zveče lanci s jarošću uždeni, buče volne s mučiteljskom bukom: sve glas sliva pod svodom mračnijem; tutnji tartar iz mračne utrobe strašnim grlom, zlom opštega glasa: sve za žertvom huliteljah

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Ja sam ih izvršio i našao da će posle 26000 godina nastupiti onaj klimatski optimum za vreme kojega će leto Garoninog sliva biti toliko žarko kao što je sada leto na Douru.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

uf... uf... f... f... f... Pa se stresa kapetan Fikus, mokar kao amrel, i skida mekintoš sa koga se sliva voda i pravi barice po patosu. — Iznesite mekintoš, čoveče Božji, iznesite mekintoš.

Petković, Vladislav Dis - PESME

Opticaj smrtnih obmanom se sliva. Nestanak ljudi da l' je i njen ćivot? Da l' tajnu ona svevečnosti skriva? Il' njome samo uvijen je život. 1904.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

„Vjetar mora da je napolju”, pomisli, jer nad krovom njegov udar tugaljivo fijuče, i fijuk se sliva sa zvučnom jekom vojničke trube.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

opažanja, vrlo jaku, Stanković je u ovom slučaju iskoristio kao uvod u čisto telesnu dinamiku, a ona se, opet, sliva u silan erotski naboj.

ognjište u kuhinji, sa širokim otvorom na krovu, što zapravo vidimo po njenoj noćnoj fantazmagoriji: mesečeva svetlost sliva se, očigledno, kroz otvor na krovu (badžu) sa svetlošću ognjišta, što stva a utisak da je kuća razgrađena.

to nalazimo kasnije u tekstu, kada se na isti način, kroz istu badžu i sa istim utiskom razgrađenosti jutarnja svetlost sliva sa svetlošću ognjišta: „Modrina zore poče probijati odozgo, kroz badžu, i lomiti se sa svetlošću ognja”.

Miljković, Branko - PESME

Kada nema sunca slična je suncu. U zaborav sliva sli ovu vodu koja zvezde bunca. Bezuspešan joj trud bezuspešan joj trud da bude ptica nad prazninom i svud; samo je

Petrović, Rastko - AFRIKA

Ceo dan horizont je pokriven teškom mlečnom zaparom kroz koju se sunce sliva kao rastopljeno olovo. More, koje je inače toliko precizno po svojim ivicama, meko je i gusto kao krem.

dubokim zelenilom, dve žene neverovatne lepote, potpuno nage, kraj svih kolajni, sjajne od vode koja se sa njih sliva, prskaju se i smeju. Kada me vide sa aparatom, cičeći nestaju u zelenilu.

Ćupe su džinovske i jedinstveno išarane. Voda se sliva niz obline kanarisa i niz savršeno naga ženska tela. Iz korena njihovog trbuha, čak do grudi, rascvetav a se plastična

zelenilo reke, kičma i glatka leđa koja se savijajući zatežu; sva tela koja se prelivaju od vode što se sa njih sliva. Ima žena i ljudi koji se peru i onih koji zahvataju ogromnim kanarisima vodu.

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Opet sunce rosu briše, A rosa se nova sliva; Tako danas, tako sutra, Tako dugo, dugo biva... I sunce je malaksalo, — Rosa s’ nije umorila.

LXVI Mesečina kad prelije bole, I kroz jade dune ponoć siva, Zamiriše od gore do dole, — I oboje u jedno se sliva.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Uviđam da se odigrava nešto strašno, i ja trljam oči da bih otklonio vodu, koja mi se sliva sa kose. Čujem neko treštanje oko mene. Podigao sam glavu. Vojnici se rasuli po ravnici, polegali i pucaju.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

u svakovrsne nedolične spojeve sa ozbiljnim i kobajagi dubokomislenim, a kategorije jasne i odsečno heterogene sliva ujedno, brka i razobličuje...

Bojić, Milutin - PESME

O, ja bih hteo sav taj raskoš dati, Da srce krišom tajnu slast prosniva U kaplji svetoj što se ćutke sliva, Za kojom žudno sav moj život pati.

Nastasijević, Momčilo - PESME

A neljubljenoj san darova plav. 2 Što bosa tvoja noga razbija rosu, lepojko? Jeza se niz travku sliva, zaboleće te glava. 3 Jutrom šta sana tražiš rosnome na proplanku?

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Zastadoh. Naprežem oči, a laka drhtavica me obuzima. Hteo bih da bežim. Ubiće me. A ona prilika narasta, sliva se sa mrakom noći, i ja u bezumnom strahu udarih konja. Nešto se slomata sa strane puta, kao čovek.

Svuda naokolo razleže se lupa, prasak, cepanje, brujanje ljudskih glasova, pa se sve to sliva u uzavreli šum slično huci nabujale planinske reke, koja bezumnim naletom sve ruši i satire pred sobom.

Petrović, Rastko - PESME

probudi, Kao kriška će obraz cure da zarudi, U neveste zategnuti bedra: A pozno u noć kad sve spava, Dok zvezdani slap sliva se na žito, Julije Cezar, moj prijatelj kroz vekove, Pogledom me kao svetom vodom krštava, I priprema na dela junačka.

Jao, Bože, jao, on mi je bio drug; jao, Bože, jao, ta ja sam ga voleo. Evo gologlav, krv se sliva iz mojih usta. Dižem ovu unakaženu ruku tebi.

Šantić, Aleksa - PESME

I kô da čujem: kako sa svih strana Horovi zvone, i kô suza vrela Svjetlost čudesna polako se sliva Po prodrtijem krovovima sela. I svaki sijač kô da viši biva, Raste, i svaki pod krstom se diže Nebu...

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Svojom gvozdenom voljom on opštu malodušnost preobraća u opšti prkos koji se sliva u drsku poruku paši: „Ne damo ti ništa do kamena, da s njim biješ u oba ramena“.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Teško dolji kud se voda sliva i devojci koja sama dođe! I tako prošla čitava godina, — vek čitav za Zonu, na koju sva rodbina popreko gledaše — čak

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti