Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Kad knez razvije maramu i stane gledati lice na njoj, — čiti sluga njegov; onda reče sluzi: — More, slugo, ovo si ti. On se ne htedne odmah pokazati, ali kad ga salete da se kaže, jer valja pred cara da ide, on ne imadne
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
Pa dozivlje svoga slugu, vjerna Nikolu: “O Nikola, vjerna slugo, je l’ mi kakav grad, Je l’ mi bolji, je l’ mi ljepši nego Carigrad? Je li ljepše ispirgani nego Pirin grad?
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
Žika ne jamči ni za šta. »Nema elbeta, gospodine Purko, loša slugo lošeg gospodara!« svršuje se dopis, a potpisan: »Žika B. Šljivić — Seljo«.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
(Opet tri puta). OD IZDATI 1 (Baje se nožem crnokorcem) Oj ti Luko, božja slugo, uzmi nož crnokoran, pa idi uz put, niz put; koga sretneš, ubodi ga; koga stigneš, probodi ga; pa ti idi uz goru, goru
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
| Kad knez razvije maramu i stane gledati lice na njoj, — čiti sluga njegov; onda reče sluzi: „More, slugo, ovo si ti.“ On se ne htedne odmah pokazati, ali kad ga salete da se kaže, jer valja pred cara da ide, on ne imadne
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Car isprosi po knjigam' đevojku, pak doziva Todora vezira: „Slugo moja, Todore vezire, da mi ideš bijelu Leđanu, mome tastu, kralju Mijailu, da mi s njime svadbu ugovoriš: kada ćemo poći
Kada dođe bijelu Prizrenu, pita njega srpski car Stjepane: „Slugo moja, Todore vezire, viđe li mi Roksandu đevojku? Viđe li je i prstenova li? Što govori kralju Mijailo?
Kad je care r'ječi razumio, on doziva Todora vezira: „Idi, slugo, te poznaj đevojku!“ Todor mu se pravo kunijaše: „Nijesam je, care, ni viđeo, jer su mi je po mraku izveli kada sam je
Kad odoše svati iz Leđani, kralj doziva Balačka vojvodu: „O Balačko, moja vjerna slugo, možeš li se u se pouzdati da rašćeraš careve svatove i da otmeš Roksandu đevojku?
“ Veli njemu leđanska kraljica: „Slugo naša, Balačko vojvoda, tu ne ima nijednog junaka, osim jednog crna Bugarina, i to mlado, još golobradasto“.
Veli njemu leđanska kraljica: „Ili, Slugo, Balačko vojvoda, te mi otmi curu od Srbalja, a ja ću je tebe pokloniti“. Tad Balačko spremi bedeviju, pa otrča drumom
Care pita vjerna slugu Laza: „Oj, boga ti, vjeran slugo Lazo, što te pitam, pravo da mi kažeš! Što ti mene čašu preslužuješ? Što l' na mene krivo pogleduješ?
Besjedi mu silan car Stjepane: „Oj, boga mi, vjeran slugo Lazo, ja ne mogu tebe oženiti svinjaricom ni govedaricom, za te tražim gospođu đevojku, i za mene dobra prijatelja, koji
No ču li me, vjeran slugo Lazo! Ja sam za te našao đevojku, i za mene dobra prijatelja, u onoga stara Jug-Bogdana, milu seju devet Jugovića, baš
No ču li me, vjeran slugo Lazo! Danas petak, a sjutra subota, prekosjutra svijetla neđelja, poći ćemo u lov u planinu, pozvaćemo stara
besjediti, kako koji dobar junak jeste, iznijeće knjige staroslavne — da kazuje pošljednje vrijeme; ti kad čuješ, vjerna slugo Lazo, a ti trči na tananu kulu, te donesi onu čašu zlatnu, štono sam je skoro kupovao u bijelu Varadinu gradu od
Milicu, ud'riše mu suze niz obraze; on s' obzire zdesna nalijevo, te dozivlje slugu Golubana: „Golubane, moja vjerna slugo, Ti odjaši od konja labuda, uzmi gospu na bijele ruke, pak je nosi na tananu kulu; od mene ti bogom prosto bilo, nemoj