Dučić, Jovan - PESME
da mi je moći Ispuniti opet cele svoje noći Suzama i slutnjom kojoj konca nije. Da mi je da volim kao pre, pun mračne I svirepe slasti da patim i stradam; I uživajući u bolu
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
sitnicama, akata i izveštaja, o Srbima, Isakoviči su presvlačenje tih trupa gledali sa mnogo dubljim saznanjem i slutnjom, onoga, što se celom njihovom nacionu događa – kao sudbina.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Ne „čoček“. Drugu, težu, topliju igru. Polako, kao izdaleka, s nekom slutnjom i raskošnom jezom. Za njom su išle više kao senke, prateći je u koraku, devojke.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Ali haubica je ćutala. Sa teškom slutnjom očekivali smo sutrašnji dan. Ljudska klanica nastavila je dalji rad tačno u sedam časova, dvadeset četvrtog oktobra.
Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU
Sa strahom, s teškom slutnjom u grudi Zabrinut narod luta i bludi Po ulicama, Tiska se, vrvi Okolo Hrama Al ne na prinos pashalne krvi Već da
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
kao nikada do tada, odjednom poče osećati: kako je počine za srce da hvata neka neizmerno duboka, iz tamne daljine sa slutnjom taka teška tuga, jad i usplahirenost: čime će se sve ovo svršiti? Da neće, a sigurno će, sigurno — smrću?!
Ču samo kako Marko, čisto bežeći iz sobe od nje, tamo međ svojima, sa nekom strašnom nasladom, slutnjom, nadom, kao lud viče i zapoveda: — Kapiju, bre, zatvarajte, kapiju zamandaljujte, da niko, niko... Ah! Ah!
Ćosić, Dobrica - KORENI
i celu svoju težinu i snagu drži dizginama, konji savijaju vratove i frkću, Aćim pripaljuje cigaru, nemoćan pred nekom slutnjom. Drukčiji je njemu ovaj, svake godine isti dan. Mogao je bar pare da zatraži. — Konji će pokidati amove!
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Sa strahom, s teškom slutnjom u grudi, Zabrinut narod luta i bludi Po ulicama; Tiska se, vrvi Okolo hrama; Al' ne na prinos pashalne krvi, Već da
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Obuzet mračnom slutnjom nameravao sam da se vratim i izvestim komandira da Packa nema. Predviđao sam tugu komandirovu i bilo mi je stoga još
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
i strava da ide u susret nečemu novome naizmjenice savlađuje njenu žensku prirodu, a na mahove, ugrožena zlosrećnom slutnjom, čisto se trese i kaje se što je sama tražila preokret u svome mirnome životu.
Biće da mu i krmilo već ne služi! Antica, gonjena jezivim strahovanjem i crnom slutnjom koju oluja povećava, ide naprijed, no dospjevši na krajnji rat škola, nema kud dalje, — ustavi se; vjetar je udara sa
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
- poput tajne kamere - nečije oko, uz to oko koje dobro poznaje Todoru i zapaža svaki njen pokret, povezan sa skrivenom slutnjom i pomišlju. To, izvesno, nije autorovo oko, jer je on sam za se u romanu bezličan.
slike u vodi i zlokobne senke; i iste, na kraju, slike pejzaža, sve u pokretu, lake i providne, ali i proniknute slutnjom smrti.
Nošeni, kao i Vuk, nekom mutnom a neodoljivom slutnjom, Dafina i Aranđel presecaju granice dopuštenog ponašanja sve u nadi da će „doći u dodir sa nečim divnim, vanrednim”,
plavi krug sa zvezdom koji se na oba pomenuta mesta priviđa Vuku Isakoviču između sna i jave, vaznoseći glavnog junaka slutnjom o jednom višem svetu, u isto vreme je i zastrašujući krug koji pred prestravljenim Aranđelom Isakovičem iskrsava
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
crna zemlja naopako poći, Atomi stvora čto u večnost jezde U prah i pep’o pretvorit se moći, I furije, kad strašnom slutnjom drežde, K’o gracije za sreću sveta doći, Neg’ što će Miloš, vitezova dika, Nazivati se avet odmetnika!
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Pocrkali im konji od gladi! Pa zar ne prenose zob?! I tako, tek što bi se neko zakeralo pojavilo sa crnom slutnjom, odmah bi ga sa svih strana zdušno dočekala graja onih koji su verovali.
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
U njegovoj lirici životni optimizam prepliće se sa melanholijom i slutnjom smrti (u pesmi „Planinska slika“ ona je izražena pojavom „crne zmije“ u planinskom pejzažu), a motivi su usmereni na
U njegovoj lirici životni optimizam prepliće se sa melanholijom i slutnjom smrti, a motivi su usmereni na svet prirode („Tice u gori“, „Proletnje jutro“, „Laste“, „Ljubičice“, „Oblaci“ i dr.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Valjda pod slutnjom da ćemo i mi u trećoj generaciji civilizovane porodice, a u drugoj školovanih ljudi, zatrti se. Zašto grobovi nisu
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Jevda polete, ali ne mogade stići Doku, koja je jurila kao vetar. Jevda se vrati u kuću s teškom slutnjom. I naslutila je. Tetka Doka polete odmah pravo u Zamfirov kraj.