Upotreba reči smaknu u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Zva ona, zva, aja, neće da ustane! Povuče ga najposle za nogu. Đipi on kao besan, zbaci sa sebe ponjavu, te joj smaknu konđu i raščuperi je svu — koliko je lupi onom ponjavčinom, pa se prodera: — Jesi li ti poludela jutros?!

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

— Izgledaše mi neobično lepa. — Da se vratimo? — pitah ja. — A što? Ona smaknu ramenima. — Vi se bojite ići dalje u pustu šumu? Ona baci pogled na me.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Uzice mu se odvežu i biju ga po nogama, iz opanaka počne da ispada slama, čakšire mu se smaknu, jeleci, mintani sve se to razleluja,... pojasi se otkače i vuku za njim te dižu prašinu...

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Ništa ne vole sa strašću i radošću. I decu gledaju da što pre školom ili udajom smaknu s vrata. Kad pred mrak stanu da se s treskom priklapaju šalone, ruke i lica koja se tu pomaljaju nekako su potpuno

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti