Upotreba reči smatramo u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

su malo reči, o ovom Dimosten savetuje: Δεί, ημάς σκοπείν όπως μη χείρους είναι δόξωμεν των υπαρχόντων: Valja da smatramo da se ne činimo slabiji nego što smo”.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

natresanju, pa da se i oprosti; ali tu je bilo tako krvavih događaja da ih čak mi, najbliži potomci tih mučenika, već smatramo kao bajke... I tako se to patilo i mučilo. Jedan dan je osvitao kao i drugi.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Mi smatramo kao znatan zadatak antropogeografije utvrđivanje psihičkih osobina stanovništva u raznim prirodnim oblastima i isticanje

Zbog toga mi smatramo da se treba zadržati na izvesnim grupama, izlažući neke od rezultata strpljivih ispitivanja koje smo izvršili na licu

Nušić, Branislav - POKOJNIK

I najzad, mi njih i ne smatramo kao obične agente. Mi smo ih proglasili za predstavnike velikih inostranih kapitala. Švarc važi kao predstavnik

Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA

AGATON: I ona je član društva! SARKA (krsti se): Budi-bog-s-nama! VIDA: Pa je l' mi sad ovu devojku treba da smatramo kao svoju rođaku? SIMKA: Iju, zar vanbračno dete pa rod?! PROKA: Ona je sramota za našu familiju.

SARKA: E, to je drugo! AGATON: Objavićemo da je ne smatramo za rod, da je se odričemo i preziremo je. SVI: Tako je! Pristajemo!

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Naravno, pod naukom smatramo dolaženje do novih saznanja koja su sama sebi nagrada... Takođe je poznato da je nauka možda najdublje sahranjena na našim

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

A Soka je nesrećno dete, bolesno dete, dete sa fiksnom idejom, što mi lekari, i kod odraslih i kod dece smatramo teškim defektom. Soki nema pomoći dok priroda ne pomogne, ako pomogne i ona.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

U vetar i u maglu sve prohuja, Osta sade — zemlja. SREBRNI MAJDAN Onako da smatramo o svemu, tako ka oni što no zlatne i srebrne majdane kopaju.

Kako to ni ovi ni oni ne smatramo sebe kako se živimo! ... Tko te hrani? Ne orač li i kopač? Da ih nije, kako bi se ti, gospodičiću, živio?

Što se ne smislimo o tome, kako vrlo smatramo misleći se što i kako ćemo što izreći i merkajući na odsudne reči čim se vešto možemo odgovarati da ne bi se u čemu

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti