Ilić, Vojislav J. - PESME
I preporođen tako, pod zastavom slobode Moj duh se gluposti smejô na njenom šarenom tronu I gruboj sokačkoj ludi, i robu salonske mode, Narcisu fanfaronu. Vekovi minuše tako.
Ljubavnoj zabuni celoj, koju je s nasladom sejô, On se je, razdragan čisto, u duši božanskoj smejô, No, ipak, umoran teško od bdenja poslednjih noći, A nešto i ljute žege, morade na reku poći.