Upotreba reči smešio u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

— Dobar veče, gospodo! — Bog dobro, gospodine! I on, sasvim umiljato osmejkujući se, sede do nas; smešio se, a jednako je pogledao na naš švajcarski sir... — Hm! Hm!... Znate... Nećete mi verovati...

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Garsuli je nosio crne kilote, od velura, i svilene čarape. Izgledalo je kao da čini jedan korak napred, a dva nazad. Smešio se na svakoga, a veslao je rukama, kao što se na Krfu vesla. Crni kaput, sa dva repa, kao u laste, plivao je oko njega.

On se usiljeno smešio. Kad su je opet posadili, da sedne, da bi mogla u razgovoru da učestvuje, stari major mu postavi pitanje, da li ima

Promenio je bio i svoju narav, i svoju dušu. I osmeh je svoj promenio. Smešio se bezumno. Trag jego blagorodija, i njegovog života u Rosiji, ostao je, donekle, u pismima koja je pisao, iz Rosije,

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

” potapšah po ramenu samoga sebe i nasmeših se na način na koji se smešio jedan ženski živi rahitis koji je pre dve godine, sam Bog zna kako, uspeo Vladi da upadne u registar.

Daću ti dve stotine dinara, Suljo, ako kažeš gde ti je sestra! - smešio sam mu se, iako smo obojica znali da bih mu najradije zavrnuo šiju.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

od svih beznačajnih statista na svetu, koji se i pored svog bednog položaja u životu i na pozornici ipak samouvereno smešio kao da je najvažniji u celoj predstavi — centar drame i svemira, grada i umetnosti.

Članak je bio presavijen načetvoro i nalazio se odmah pored novčanica od pet hiljada. Iz ugla pored naslova smešio se zajedljivo mladi čovek sa fotografije od pet cicera. — Zamolio me jedan gost da mu ga donesem — reče kelner.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Gojko se još smešio zadovoljno, sećajući se nekih sitnica iz đačkog života. Ljubica se doseti ovom smehu, pa čim stadoše na polju zapita ga:

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Baš tako. Oh, ne bojte se, ja sam se smešio, i spominjao Senegalce i Nemice. Uostalom, svi oficiri još uvek igraju bilijara u rukavicama, osobito artiljerci, i

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

Đavo se smešio od zadovoljstva, gledajući njihovu igru, ali kada se krava zaglibila, pa začuđeno, sva zaduvana, pogledala oko sebe ne

Car se smešio od zadovoljstva. — Eto ti reče on starcu — uzmi blaga koliko hoćeš pa podigni crkvu u slavu moju i Božju.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

d. Č’a Gliši bi se u tim prilikama oči zasijale i on bi se zadovoljno smešio i već je uobražavao kako mu svi skidaju kape ulicom...

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

je odmahivao glavom, ne, ravnodušno, sablja ga je zasecala po obrazu, sekla po vratu, ne, sve ravnodušnije, guslar se smešio, spokojan, ne, radost ga je ispunila, ne.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

A islednik se smešio, trljao male ruke i razdragano i brzo nešto pisao, pa ga tapšao po ramenu i pustio ga da sedne i pije vode,; a on

A on se i dalje neumorno klanjao na sve strane i smešio razdragan, blažen, očaran i obuzet uvek onim novim osećanjem nagona nekog da se žrtvuje.

bila su širom otvorena, a kroz otvor njihov jurila je zima i provirivala, sva bela od inja, brada našeg starca, koji se smešio. Bili smo stigli do stanice koja se nalazila na samoj polovini našega puta.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

I smešio se mirno”. 231 Jedino se tako i može objasniti zašto Rajić prvo kaže da mu je „život bez smisla”, a odmah zatim - u nar

Krakov, Stanislav - KRILA

— Ej, Duško, nema više Odeona ni Denizeta. Kapetan je pri smehu otkrio svoja dva zlatna zuba. A Duško se smešio, jer se sećao poljupca koji je danas sa zlatnih zuba u letu primio. Sećao se i Mija.

To su i onako bile obične vesti, a Mija je sve iz eskadrile poznavao. Svi su dobro pili. Mija se samo napregnuto smešio i ćutao. U tom se i Ivon primakla. I zdravi su mogli da osete miris njene puti.

Nije video bledo Sergijevo lice, mada se ovaj jednako okretao. Bora se smešio. Tamo je u stanicu ulazio voz umorno stenjući, a putevima su jednako jurili kamioni.

Dole su već letele pevajući bombe, izbijao dim n plamenovi, bežali i umirali ljudi. Dim se lepršao i smešio nad srušenim kolibama. Sa svih strana iz gnezda pokrivenih suvim granjem dizale se uvis mitraljeske cevi.

Onda ih je Iveta ponekad ostavljala. — Sigurno ima sastanak sa onim vražjim Talijanom. Ipak se Mitford smešio zadovoljno. Samo se Duško ljutio, škripao zubima, no nije govorio ništa.

Komesar se digao sa bakvice, čak se i kuvari odvojili od kazana. Svi se nečem radovali. Duško se smešio i klatio na konju, koji je gazio vodu. Tamo gore sa šumovite kose pripucale su baterije.

Zrna su pevala parajući hladan vazduh. — Siđite, siđite. Duško je stajao na rovu, klatio se i smešio zadovoljno. — Siđite. — Lud je, šaputao je zgrčeni, vojnik kraj mitraljeza.

Zrna se sretala i pozdravljala pesmom u zraku. Duško se smešio. To je sve bilo lepo... ne, nisu se ljudi ubijali... smrt nije ni postojala... postojala je samo radost jedina i večna.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Hludov se zadovoljno smešio: — Ja, vaše prevashodstvo! — Ah, vi ste divan, divan čove...k... Navrnuta čaša hladnoga napitka ne dade đeneralu da

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Kad hoću da vidim malo sređenosti, onda gledam u Branka i Milana. — Smešio bi se Pavle pri pomenu tih imena i s triumfom i s nežnošću. To je bila čuvena „trojka” u tom čuvenom osmom razredu.

Onda smo mi još teže živeli, i ja sam to dobro zapamtio.” — Tako mi je pridikovao Pavle. I opet se smešio, i opet ponovio: nemate fantazije! štednja, to je fantazija! U svakoj stvarčici ima skriven novac, ako imaš fantazije.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Još dva minuta da se konji izduvaju. Jurili smo čitava tri kilometra. — Kapetan Lazar gledao me je značajno i smešio se. — A ti tako... u ćorsokak?... Sveca li ti detinjeg. Zamisli da smo bili pod artiljerijskom vatrom?

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Kao kap rose blistao je i smešio se. Žena podskoči od radosti, ali se odmah zatim zabrinu: šta jedu takva malena, svetla bića?

— vikali su uglas doglavnici. Carskim ušima nije trebalo lepše pesme! Ah, kako je blistala trpeza! Kako se smešio grad! S darovima i pozdravima već su počinjali da pristižu i prvi gosti.

Nadjačava i mreže i talase, brža od vetra, srebrnija od galeba! Čitav dan i svu noć se dečak smešio, a kada zora zakuca na prozor i san prevari ribara Luku — istrča Marijan na obalu i zagleda se u prugu mesečine na

Uze Radan patuljka na dlan i samo što ne kriknu od čuda: Micko je imao njegovo lice, na isti se način smešio, mrštio, prekrštao ruke. Kako to do sada nije opazio? Kako ga nije, kao šamar, lupilo u lice.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

i kada su išli tamo i kad su se vraćali amo; kad su išli u amam, on se čudio, a kad su se vraćali iz amama, — on se smešio. Sa ćepenka i levo i desno čaršijom ispružili majstori i trgovci šije, pa gledaju za njima.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti