Upotreba reči smijaše u književnim delima


Matavulj, Simo - USKOK

Milica je vehnula, jer u toj zdravoj i čistoj duši bješe planula ljubav bukom, a od buktinje ne smijaše ni iskra vrcnuti napolje, te je vatra nju iznutra sagorijevala.

Milićević, Vuk - Bespuće

I on se smijaše samome sebi, svojoj radoznalosti da se upozna s tom devojkom koju je naravno zamišljao sasvim drukčije, bolje ili gore,

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Joka potičući oganj, smijaše se tome. Serdar, izmaknuvši se zovnu je, a djevojku posla k ranjeniku. Domaćica mu se primače, te počeše šapatom da se

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Malo po malo svikne mu se, i nije onako ispod sebe ubojito gledao. Najposlije se i oslobodio, bio veseo, i više puta smijaše se njegovu čudnome pričanju, ponajviše o vojnicima što su po tvrđavama živjeli, oko kojih je bila najbolja paša, i kuda

Ćipiko, Ivo - Pauci

— reče i pogleda ga upitljivo. —Jer slabo vidim. —Bog sačuva! Zašto to govorite? —Ostavimo to! — smijaše se on. — Reci mi, imaš li mladoga? —Nimam nikoga, — oblovito odvrati djevojka. —Nikoga! .

Majstor, zabezeknut, jednako ih gledaše, pa napokon, uvidjevši da je to ipak dobar svijet, udobrovolji se i smijaše s njima. — Gledaj, kako jй! — rugaše se jedne večeri Cirilo. Sve ka po sirovoj koži...

Bolje bi bilo da nas je more svih izmećalo, — očito i sve življe jadaše se žena. — To mi je fala! — drsko se smijaše trgovac. — Pravo mi je kad sam lud! Ma prodaću do trsa, dok do svoga dođem! Hoću, viruj!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti