Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
— reče pop, a očima pokaza na svetoga Savu koji mu je ležao na prsima. Opet željno gleda njeno bolno lice. Smiješi se i čisto ne može sit da je se nagleda: — Sad mi je sasvim dobro! Sad me ništa više ne boli!
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Smješka se prosijedi putnik i sebi i svom nedoraslom sagovorniku, smiješi se oproštajno i s razumijevanjem nad glatkom spasonosnom vodom, koja smireno pokriva sve njihove tajne.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Ali tu Probodeni opet ustaje, Neutješna se opet smiješi. Predstava je, naprotiv, konačna, neoporeciva. Tu se sve piše crnilom, odmah učisto.
To je kao ogledalo: smiješi nam se našim rođenim osmijehom, potpuno bez pokrića. Samo, nevolja je u tome što treba smoći taj prvi osmijeh.
— Xoćeš li da te učim svirati na ovome, mišo mali? —pitam ga. A on stidljivo ponikne slijepim očima, smiješi se i potvrđuje glavom, bez riječi. Ali pomišljam da je to možda tek onako, iz djetinje neprilike kako da me odbije.
Od one klonulosti koja je u isti mah i umor i odmaranje. A na koncu svega toga smiješi se jedan ishod, jedan mali ugodni ishod — uklanjanje one zrake — koji će doći sam od sebe.