Upotreba reči smiješni u književnim delima


Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Vidio sam mu široku, nepravilnu glavu, koju su pravili još širom njegovi prosijedi solupi, smiješni i nedolikujući jednom dječaku; vidio sam njegove okrugle, začuđene oči, njegovu kudravu naježenu kosu, njegov kratki,

Sanduci stare prepiske, sanduci odjeće i stvari pomrlih osoba, isluženi predmeti svakodnevne upotrebe, koje nekakav smiješni malograđanski pijetet čuva ustručavajyći se da ih preda staretinaru ili ognju.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Vreva naroda vidjela se u plamenu. Svi su se nekamo žurili, a u hitnji izgledah., sitni i smiješni. Ivo se okrete na drugu stranu prama borovoj šumi, otkud je žamorila šapatljivlj pjesma lako zatrešenih grana, — i časom

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti