Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
Kad već ne spavaš, red je da piješ ili da bar pričaš nešto smiješno. A mjesec se na to samo smješka, oblijeva srebrom čiča-Trišinu sijedu kosu i krčmarevu ćelu, ogleda se u vodi, u
Matavulj, Simo - USKOK
Pa, kao da to bješe vrlo smiješno, opet se stade kidati od smijeha. — I još si posjekao francuskog oficira, na Brgatu, u šancu! — napomenu Krcun.
Vladika posla kneza Draga s pismom ruskom đeneralu, koji bješe na Mokrinu. Taj se zanago zvaše smiješno: Popovdopola! — Popvdopulo — ispravi Krcun. — Viđi đavola đetinjeg!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ Perjanici da se iskidaju od smijeha; a ni vojvoda Vuksan ni Šunjo ne mogoše se održati — tako je smiješno đakon izgovori on „ravnijeh“ a izgovarajući odigao svoje obručaste obrve.
Umjeli su da izgledaju kako se to iziskivalo od njih, premda im je sve to sada jako smiješno bilo. Smiješne im bjehu navike neke što se u kući predadoše s koljena na koljeno, kroz dugi niz vjekova, i koje
vremenima; smiješan im bješe pop-učitelj, domaći „svjetilnik“, koji je žlje rasvijetljivao gusti mrak pod očevim krovom; smiješno im je bilo skučeno znanje i olako ocjenjivanje svijeta i novijeh prilika u svijetu koje se za trpezom čujalo uvijek sa
„Ha, to mi je kreševo najmilije!“ reče medik ulazeći. „A kome nije?“ reče jedan djetić, pa se tako smiješno obliznu, da se svi nasmijaše. „E, Bože pomozi!“ reče serdar skinuvši kapu.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
ĆEDA ELEZ (Jedan vješt od društva obuče se smiješno u neobične haljine, uzme štap u ruku, stavi orah ili što drugo u usta, pa šjede nasred odaje, učini se da je star i sa
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Bakonja se ustavi i poznade glasove Bobana i Dundaka, kojima je Kušmelj nješto smiješno pričao. Kad on dođe, sluge odmah otidoše, a otac načini tužno lice. — Na, jevo ti pet talira i...
Nastade povjerljivi razgovor nego ono jutros. Bakonja pričaše starcu sve što mu na um padaše, samo neka je smiješno, a popo njemu isto tako od svačega nadohvat, pa onda poče dugu istoriju fra—Brnina ašikovanja sa krčmaricom na Velikoj
taj doček, usred doma koji se u njemu učini, hoćaše najzad da prevlada njegov muški ponos jer mu se učini i suviše smiješno da se čini stidljiv i djetinjast prema takoj ženi; ali kad Maša nemarno i kao uzgred zapita za „skončanje“ čovjeka koga,
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
U hodu se nemarno klatio, a u trku se razmahivao rukama i rešetao glavom. Sprijateljilo nas je odmah i njegovo smiješno lice. — Hm! Bućko! I opet sam prasnuo u smijeh. Otada, Bućko je postojao.
štaviše, baš najprisnije obilježje onog širokog, prostranog, nebrojenog ne-ja koje naspram nama i svud oko nas stoji. Smiješno! Čista proturječnost, apsurd! Kako bi se ja odjednom moglo da preobrne u svoju suštu suprotnost — u ne-ja!
— Smiješno! Ko je samo mogao izmisliti smrt! I dijete, se smije toj kukavnoj izmišljotini priglupih, pozemljušnih ljudi. Gledao sam
Velikih i malih Mama-Jumba, pojedinačnih i općih, svjesnih i nesvjesnih, bezazlenih i opasnih, smiješno nacerenih i stravično izobličenih.
isticao da sam njegov đak, i, već ishlapio, po brijačnicama turao ljudima pod nos one moje programe, čist od osjećaja za smiješno, slijep za podmigivanje besposlenjaka.
— Naravno — produži on prelazeći superiorno preko upadice — to je smiješno vama, „slobodnim duhovima”. — Kakvi „slobodni duhovi”, moj oče! — odmahnem ja. — Ta ima li neslobodnijeg duha od mene?
onakvi kakvi su, ipak kako-tako žive, dokazuje njihovu mogućnost, njihovu podobnost za život, ako bi ko u nju posumnjao... Smiješno kako su kasno ljudi došli do toga da je prosto nemoguće zamisliti dvije tako disparatne, tako suprotne crte a da se ne
Uprav kao da je uslov za čovjekoljublje izvjesna distantia loci. — Zašto me pasionira, zašto me zabavlja! Smiješno! Nije riječ o pasiji ili o zabavi.
Jest, bio sam uvjeren da neću umrijeti. Razumije se svi će drugi umrijeti — ta bilo bi smiješno, uprav djetinjasto i samo pomisliti da neću umrijeti.
To na prvi mah zvuči smiješno; kao sprdnja, bezmalo kao cinizam — ta dovoljno je i pomisliti na bijednog starog! Ali, ozbiljno govoreći, zar je to baš
Toga nema! Do toga još nismo došli. No doći ćemo, doći ćemo već i do toga! Jer svijet napreduje. Žure se ljudi, žure. Smiješno natezanje s vremenom! Ponekad mi se čitava povijest čovjeka na Zemlji priviđa kao povijest te utrke s vremenom. A zašto?
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
I, onako zastiđenoj i smetenoj, besvjesno učini joj se da je ovo danas sitno i smiješno, čisto odvratno prama čistoći osjećaja koji joj toliko puta izbiše u samoći, ispred prostrane pučine po kojoj lagano
pa je on vjerno nosio kroz cio vijek; ona i ne zna što je tragika u življenju, i proti volji života sve joj je sitno i smiješno, a samo smrt jaka je da joj život uništi, — i ona, jedino, staričina je tragika...
Jakšić, Đura - JELISAVETA
— Neki čojek, dijete li? I imena mi kaževa, ma nekako smiješno, te ga ne utubih — donije ti knjigu iz Mljetakah... JELISAVETA: Knjigu iz Mletaka?... Iz Venecije?
Ćipiko, Ivo - Pauci
U jedan mah dolazilo mu ogorčenje i nadalo bi mu se smijati — tako tužno i smiješno pričinila mu se toliko razvikana općinska sjednica.
Meni je sve što sada oko sebe vidim nepojmljivo, a ako ćeš, i smiješno i nepravedno! — Tako ja odavno mislim, — potvrdi doktor. — Onda što treba da radi činovnik? Valja da se zakona drži!