Upotreba reči smilovala u književnim delima


Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Čiča Pera se nalazio u položaju čoveka, koji je očekivao kakvo strašno zlo, pa se sudbina smilovala, te mu, u mesto toga, poslala jednu malu neprijatnost, koja se može lako i pretrpeti, ako se baš dođe do toga.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

“ Adolf se prenerazi. „Da, prijatelju moj, noćas sam se uvjerio da mi se sreća smilovala, poslije teškog vremena...“ On sve iskreno ispriča prijatelju, pa u zanosu, dodade: „Zar nije sreća u onakome divnome

Ćipiko, Ivo - Pauci

pa u najbolju ponestade sijena, a za žito nije računao na kokoši i krmad, kojima bi se stara Smiljana u ljutoj zimi smilovala i pregršt po pregršt bacala da ne skapavaju od gladi.

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

strasti svoje leteći, jednako malo »o« u ustma nosi: »o, kako je lepa; o, kako bi srećan bio; o, kad bi se sudbina smilovala!« A kad želju dostigne, onda okrene veliko »O!«: »O, kako sam se prevario! O, gdi mi je pamet bila! O, kako je nesnosna!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti