Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Trebalo bi od Crne Bare napraviti groblje!... I dok se još mladež ljutila, sunce se žurilo svome smiraju. Senke drveća behu ogromne; čak i senka čovečja beše već kao grm... Od Drine je pirkao svež povetarac. — Evo noći!...
Sunce je bilo već na smiraju. Oko njegove glave zuzukahu komarci; sa sviju strana čuo se cvrkut... I u toj lepoti sunce se lagano spušta, nestaje ga
Ko se voli, onaj se i ljubi! — reče Stanko zanosno, držeći je u svom naručju... A sunce na smiraju, a u avliju Miloša Sevića padoše gosti. Popa Miloje i Jova Jurišić pošli s Aleksom da ga namire s Milošem.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
III IZBOR Bješe u početku jeseni. Jednoga radnoga dana, odmah sunčanom smiraju, Kušmelj i njegovi okupili se oko trpezice, na kojoj se dimljaše pura u drvenoj zdjeli. Sjever je jako duvao.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Sunce je na smiraju. Samo još na tavnim ovršcima jelove šume treperi blijedomodra svjetlost od uzdrhtalih zraka sa zapadnog neba.
Šantić, Aleksa - PESME
veze granu zlatnu I uz sitni vezak, na doksatu, slaže Onu milu pjesmu što je srce kaže: ''O, sunašce jarko, svom smiraju pođi! O moj dragi, ti mi pod pendžere dođi! Pa put neba često mili pogled pusti, Ko da jedva čeka da se veče spusti..
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Mane je obišao svoje vinograde, svraćao i posedeo još u nekima, a kad sunce već na smiraju svom beše, vrati se i Mane ne uloviv ništa.