Upotreba reči smiriše u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Sve se međutim svrši dobro, čim stadoše i baciše tovare i oružje. Pesma presta, nastade graja i brzo se iskupiše svi. Smiriše se kad oficiri odjahaše konje i kad se pomešaše među njih.

Matavulj, Simo - USKOK

Ubi ga Marko Matov Poček. Mi se jednak digosmo da se bijemo s Donjokrajcima, ali naš serdar i njihov knez smiriše nas i eno dovedosmo Marka da mu ti sudiš! Eno ih na gumnu, te me poslaše za tobom! — Kad je ta nesreća bila?

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

— E pa nije ti, brate, ni lako. — I tako, kad se smiriše svi poslovi, polegasmo. Naredio sam, pre toga, ordonansima da smesta moraju zaspati i zapretio da ću svakog izvesti

ali to potraja sasvim kratko, jer ona umuknu u času kad se uzburkana prsa mladića, iza poslednjega ropca, nepovratno smiriše. U tom istom času, drugi, još strašniji od onoga, vrisak iz donjeg stana ponova zapara vazduh...

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

— More vara... Počekaše još neko vrijeme dok se valovi oko rata ponešto smiriše, pa se ukrcaju u lađu na četiri vesla.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Tek kad je sunce zašlo, onda se smiriše i svaki nađe svoje ležište. Mnogi su poskidali i pojase, jer, vele, sumaren teško noću osmatra.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti