Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
sa resama tunos — visoki fes (iz Tunisa) tutor — ovlašćeni staratelj ćata — pisar ćilibar — žuta i prozirna fosilna smola; jantar ćirica — slušče ćulbastija — odrezak mesa pečen na žaru ćurče — kratak ogrtač bez rukava, postavljen krznom
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
) A borov vjetar kud bi da vije? Put sinjeg mora, put Panonije? Nedjeljno podne: bruje pčelice, smola miriše - pućka cicvara; lukac sa trema baca svjetlice, a povrh smoka titra ispara; prilježno zoba raž iz krabulje
si utrojenih sila, što traju ritmom simfonije bilja, u čijem rondu jezik nije farsa, već šum je trešnjev, gušći nego smola, kad Sreda vrisne: Topla sam - a gola! o žiško lipe c jasenovog xpacta!
) Nisi li pojas novoga Noja, plamena dugo zavetnih boja? Pogubnoj gradnji nebo je svrha: ne steže smola gordi Vavilon ne kući kuću jezička zbrka, rečnik pometnji, dvojstva nebinom.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Pogledaš li u grozne vinograde, okićene crnim, ka' smola, ili žutim, ka' ćilibar, grožđem, punim medenog soka — melema za umorne, malaksale grudi...
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Obosio po glavi (oćelavio). Ovčije runce, a vučje srce. Od toga brašna nema pogače. Od tog bora ne otpada smola. Oko mu oku dobra ne misli. On je i u vražje svatove bio. Podmetnuo bi pod vola ždrijebe. Ponesen pa ispušten.
Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
I pesma: da l plavi vir? Ili kap pala na zid? Samo je budila mir. RUKE BOLA Daj reči guste ko smola I reči kao krv neophodne Za naše prazne ruke bola Podignute u svetlo podne.
ČAS Kao šećer u voću Ili na stablu smola: Javi se senka bola U neki svoj čas, noću. I ptica neka ina: Zašto, zašto zakriči (Ne tek u pustoj priči, Nego tu, sa
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
A ona figura debelog, izbrijanog civilnog policajca razvukla se najedanput, rasplinula i kao smola rastezala i skupljala, pa se posle kao utvara sve više kupila i gubila a onda se izmešala sa drugim senkama i flekama
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
poznaje ovu uvalicu, čije su krševite strane narijetko obrasle iglastim žbunovima, iz čijih se ogranaka cjedi mirisava smola, i između njih vire sure stijene sve do vlažnoga žala što se bliješti na plitku.
Krakov, Stanislav - KRILA
Sušičavi pisar stajao je pred čađavom kolibom komandanta puka između borova, niz koje se slivala smola, i žedno mirisao njen opojni miris. Ramena se neprekidno tresla, a usne se ponekad obojile krvlju.
Sunce se pomolilo nad planinama, ali u vlažnu dolinu zraci još nisu došli. Blistale se kapljice na granju, i plakala smola na borovima. Kroz crne šume lutale su čupave mazge, a komordžije su išle leno za njima režući tisove štapove.
Bojić, Milutin - PESME
Vrtom igra plamen, dršću stabla gola. A prosuto vino iz stotine suda Ključa, vri kô vrela, rastočena smola. Car dohvativ Psalme triput u njih pljunu I baci ih u dno orgijskoga stola.
Nastasijević, Momčilo - PESME
To kuda stupaj ih laki, stuknem, brale. Plač i smeh vrve u vrevi, bukću kao smola, bledi pronose tugu. I ja bih u vrevi da vrvim, osama na trgu me snađe, tišina njinom huku: kud oni šestarim,
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
svakoga petka drže seljaci ovce preko celog dana u toru zatvorene, a u podne im daju rujike u mekinjama (ŽSS, 143). Smola od rujike je lek od zuba (GZM, 20, 1908, 345). RUTA Raute (ruta graveolenѕ).
U narodnoj medicini lišće od t. upotrebljava se protiv opadanja kose (SEZ, 13, 1909, 361); t. smola je lek od zubobolje (GZM, b, 802), strugotine od t. čuture lek od dalka (ŽSS, 283). Ispod grane divlje t.
Petrović, Rastko - PESME
Tvog oca, radnika fabričkog, s prstiju curi smola A po mokrim plećima tvog mladića i tog vranca, U ogledanju kreću zvezdana kola.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
njihova mučiteljska oruđa, čimno muče ljude, sasma su teška i zla, debeli nokti nepregibati, zli bičevi, crna klokoćuća smola, smradljivi zadah, kreveti žeško ugljevlje, nezagašen požar, neoprošten sud, sudac bezprijateljan i ničim podmićen, pred
Kosa smrtna ne probira trave; znajte, slepa je! Ništa nije imao, nego je opao i kroz grane propao. Povećma se lepi smola negoli vosak; pre se mladić svikne zlu negoli kome dobru.
hiljadu nedozglednih se visokih nizija kamenitih brda); veliko strahovita zmija vatrom duhata; iz ušiju joj durma kipti smola i sumpor što napunja paklo. Pomrčina teška, ama đavoli su onde i vrlo svakom viđeni pred očima...