Radičević, Branko - PESME
— sve jednako, To ga muči, to ga mori. Veće sunce naglo jako, Konjic mu se veće smori, Vanja doma da se vrati, — Zaš baš danas, to ga prati. XII Stiže doma punan praa, A umoran i suviše.
Gleda oko, plamti, gori, Kô da oće svet da smori. Zgroziše se: — Ta g' umori! Tako njima srce zbori. Otvorena u nji usta, Ma zapela rečca pusta, Nagla k srcu krvca
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
U ritmu bića okreće se ona, po kršu vrlja; tek u čas će rečen, kad tela zađu, kad se smori tuča, da pukne zrnom, da se razobruča. Jer, ipak, „ima neka vasiona“. što kaza onaj jaganjce što pase.
Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI
Ruka malaksala, I gledale oči, Zanosnom nemoći, Na samrtnom času, Na svome ugasu — Oči magla preli, Borba grudi smori, Patnik se isceli — A sveća još gori... Gori u tišini, U pustoši toj, — Takav mi se čini Sada život moj.
Ilić, Vojislav J. - PESME
AVRAMOVIĆU Kad proteče mladost što nas služi sada I pokida život sve žice veselja, Kad nas borba smori i nevolja svlada, I nestane davno mnogih prijatelja Kad jesenji vetar s nepogodom dune, I tajni se odjek zahori u