Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
uličica, koje započinju pred Imaretom, a završavaju se kod Baš-čaršije, plove mirisi trulog povrća, šerbeta i soka od smreke, memla i reski vonj iskovanog bakra, od koga se prave lažni istočnjački ibrici, mešaju se tu sa lebdećom prašinom
Rakić, Milan - PESME
A kad je ponesu u grad palankini, Bledu, kroz redove borova i smreke, Setno naslonjenu na jastuke meke, — Zadrhte od čežnje redom svi perčini...
Krakov, Stanislav - KRILA
Žena je ležala na osušenoj travi radosna, i grudi nadraženih mirisom smreke, vriskala je kao srna u radosti, i ujedala pomamljeno.
Bojić, Milutin - PESME
Ta svečanost puna čarobnosti neke Tako je daleko — puna čame gnusne. On nemarno diše miris mlade smreke I s dosadom grize ispucale usne.
Petrović, Rastko - PESME
se lagano, fosforno ponorne reke, Tankim mlazima sjaja, ruke koje su ljubile, Kroz tamnu ponoć zemlje, izmeđ žilica smreke, Ispod toliko bila koje su svud sadile.
Šantić, Aleksa - PESME
vedre noći njen je pokrov mio Od plava neba, mjesečine meke; Njena su njedra vrt u kome ti'o Počiva miris bagrena i smreke. Ja za njom ginem! Njoj me duša vodi! O, daj mi ruku, ja ću s tobom poći U goru, u tvoj zavičaj!
1918. OPISNE PESME NA ŽALU Izronio mesec. Ovde blizu seke, Oseća se miris kadulje i smreke. Prostrlo se more kô svileno platno, I u noći spava providno i zlatno. Jedna lađa sporo površinu reže.
Noć. Poju slavuji, i na brsne grane Kao sedef bela mesečina prska. Već me evo vrhu. Svuda krš i same Dve—tri smreke šume na rapavoj ploči. Kô blage i tople materine oči, Lepe greju zvezde i gledaju na me.
1907. SVIJETLI PUT Noć. Mirišu smreke i kadulje svježe. Mir. Ne pjeva slavuj sa noćišta svoji', Samo hučna voda kroz ždrijelo reže, Dok crn krupan jelen