Upotreba reči smrtni u književnim delima


Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

NA SAVINIM LIVADAMA Duboko u jesen produžili se letnji dani. Greje, ko da se na neki smrtni greh izliva milost, sija, kao da nečija gladna ruka vrapce hrani.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Pa još kad je tu starost, kad je jedna noga u grobu, kad se svakog trenutka očekuje smrtni čas — a krv tvoja i srce tvoje bludi po dubravama, prezajući od svakog šušnja, a ti nemaš ni nade da ćeš ga videti —

Reda je, braćo, i da to nismo učinili, da se bratski izgrlimo i oprostimo!... Sila na nas ide, ovo nam je kao i smrtni čas!... Pa uzdiže glasom i viknu: — Još jedanput velim: kome je život mio, ko ima za koga živeti, neka ide!...

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Bog vam, a duša vam! Kum Ninko ispruži vrat, hraknu malo, pa reče: — Gledaćemo ga kao svoje! Pop nastavi: — Smrtni smo ljudi, ne primite za zlo, braćo, valja mi se dobro s vama razgovoriti, jer se ne vraća s puta na koji polazim.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Prajski kralj, Fridrih II, koga je Marija Terezija smatrala za čudovište u ljudskom obliku, postao je bio njen smrtni neprijatelj.

Veli, čemu da se izvesne stvari pričaju i kažu? Čemu pričati ono što je prošlo? Svi smo smrtni, pa ćemo sa ovog sveta, ko pre, ko posle, otići. Pa će sve, što je prošlo, postati besmisleno. Kao i da nije bilo.

Grozdin je sad, poslednje svoje dane, provodio pod dudovima. Cela ga je Ruma znala, i, kao sve ljude čiji se smrtni čas bliži, poštovala.

Kad su seli na neku klupu, Trifun zapita Pavla, zna li Višnjevskog? Višnjevski mu je, kaže, smrtni neprijatelj. Pavle mu mirno odgovori da zna Višnjevskog, dobro, i je li ga zato zvao, da mu to kaže?

Pavle mu mirno odgovori da zna Višnjevskog, dobro, i je li ga zato zvao, da mu to kaže? Ko je kome smrtni neprijatelj, nikad se ne zna. I on je smrtni neprijatelj Višnjevskom. Ko će koga, da truni, pod zemlju, videćemo.

Ko je kome smrtni neprijatelj, nikad se ne zna. I on je smrtni neprijatelj Višnjevskom. Ko će koga, da truni, pod zemlju, videćemo.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Gospođa Soka plače, a ništa ne govori. — Ne boj se ništa, ja ću se opet vratiti, ali ljudi smo, smrtni, mogu do sutra i kod kuće umreti, a mogu se zdrav vratiti.

Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI

LEPRŠIĆ: Šta se tiče? To je greh protiv narodnosti; a greh protiv narodnosti veći je u sadašnje vreme nego smrtni greh. Šta mislite, šta je Srbin? Bistra kaplja u neizmerimom moru Slavjanstva.

Sremac, Stevan - PROZA

potpis, vi što onako hoćete nad svakim da izreknete sud, e, recite mi sad sami, ali onako po duši recite: koji je taj smrtni kroz čije žile struji krv a ne surutka, ko bi ovom sirenskom glasu odoleti mogao?

Ne biste, je l’ te? Ne bi’ ni ja, ni vi, ne bi nijedan smrtni. I ja vam onda ne velim ništa drugo nego ono staro: ko je bez greha, taj, samo taj neka uzme kamen i neka se baci za

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

KUZMAN: To i jest, ali s druge strane kad pomislim, ljudi smo smrtni, da mi se iznenada što dogodi. DAMJAN: E, fala bogu, kanda smo samo mi na svetu. A drugo, ima i dobri prijatelja.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Ta zar ona da bude njegova, ona!... Gledaše je nekad kao poluboga, i mišljaše koji li će smrtni biti srećan da je nazove svojom... A sad... jesu li ovo njene ruke savijene oko njegova vrata?...

razgleda je dobro, pa motreći na neprestanu promenu izraza na licu joj, odgovori: — Smrtni smo svi... nije nikakvo čudo ako i on umre. Lekar ode, a Ljubica uđe u sobu. Velja se taman počeo spremati za odlazak.

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

Obazreše se oko sebe, onako nagrđeni i krvavi, da vide koliko ih je ostalo, ali samo je još njih trojica. Smrtni strah i očajanje ispuni njihovu dušu. Predeo nepoznat, brdovit, go kamen, a puta nigde.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

— Bratoko moj, ko sum i gde sum? — Pita Staroplaninac, zagledan u Universum. A Paskal će: „Smrtni me hvata nemir, Kad se zagledam noću u Svemir...

Pandurović, Sima - PESME

I biser drobni na krilima noći Sa jasnih zvezda padaše polako, Dok ćutke, mračne kao smrtni gresi, Crne su seni pratile me tako, Brzo i strasno po gluvoj samoći; A setno nebo neka nada resi: Pre zore treba

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

“ Kad ovo ču carev sin, smrtni ga znoj dopade od velike tuge i žalosti, te poleti s nožem u tamnicu, da zakolje i ženu i štenad.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Meni bi se u to vreme smrtni greh vidio svrh česa libo najmanje i rasuždavati, ja nekamoli sumnjati. Bio sam kao najprostiji i najrevniviji Turčin,

Lenost i neradnja, nije li smrtni greh, štetan i paguban telu i duši? Zašto da ne poznadu da u svetkovanju toliki[h] | svetaca nijedna dlaka pravoslavija

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

ko l' granicu želji naznačiti? U čojka je jedan hram vozdvignut, zla obitelj tuge i žalosti; svaki smrtni na zemlji rođeni ovom mračnom obitelju vlada pod koje se svodom otrovnijem mučenija vremena gnjijezde.

Vidi čovjek svoje zatočenje, pomalo se prve slave sjeća i poleti nebu kako munja; al' ga smrtni lanac zausteže dokle ročno odstoji sužanstvo. Stoga smrtni najsjajni poete s vratah neba u propast padaju.

Stoga smrtni najsjajni poete s vratah neba u propast padaju.“ II Kako sunce dana oblačnoga kada baci s vedroga zapada svoju

Mjesto očih da dva sunca niknu i ideju jedan vijek smrtni da po carstvu nebovlaca prate, ne bi njini svijetli pogledi veličestva nebesne prelesti svekolike mogli pregledati;

legione usijati u blažena polja, rashorena slatkoglasijama i himnama vječite ljubovi, uživaju besmrtnu nasladu koju smrtni ne zna voobrazit; legioni, opet, neizbrojni, na uredna jata razasuti po nebesnoj blagodatnoj sferi, njihajuć se na

Ah, krasotu nebesnog voinstva smrtni nikad postići ne može! Na svakome licu angelskome sovršenstvo blista stvoritelja i prelesna Božja poezija; na

Kada Adam s legionom svojim osuđeno izvrše sužanstvo i prenesu črez judol plačevnu smrtni okov tegotnoga ropstva, mog zakona posljedovatelji vraćaju se u prvo blaženstvo; a zakona cara zločestoga u ad idu

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

„Da li su to bili smrtni ljudi koji ovo stvoriše i životom nadahnuše?“, upita se naš mladić, a onda pogleda na onaj deo hrama koji se video

Ako me večni bogovi nadahnu svojim duhom, neće mi smrtni ljudi moći da uskrate lovorov venac“. „Zašto da očajavam? Budućnost stoji još preda mnom, a ja sam još mlad kao rosa!

Njegova vojska je telo koje on pokreće“. Drugi jedan rimski vojskovođa stade pričati kako njegove vojnike spopada smrtni strah čim na gradskim zidinama primete kakvo uže ili kakvu gredu; oni odmah počnu da viču kako Arhimedes stavlja u

Tako se Njutnov zakon, najveličanstveniji što ga je ikad smrtni čovek mogao da dokuči, pokazao kao opšti zakon prirode kojem se pokorava cela vasiona.

Njegovi smrtni ostaci sahranjeni su u Panteonu, a Laplas mu je odžao posmrno slovo“. „I popeo se na položaj prvog naučnika cele Francu

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Ne znam ni kako je tada izgledalo moje jadno lice, ali ono, što sam video na drugom kraju vitla, bilo je užasno. Taj smrtni užas na licu moga starijeg brata i danas mi je pred očima. Onda je vitlo zaškripelo.

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

svojih studentskih dana sakupljao podatke iz objavljenih čitulja u Beču, postojbini ljudi koji piju kafu i ustanovio da su smrtni slučajevi prouzrokovani srčanim tegobama ponekad dostizali gotovo šezdeset i sedam procenata od ukupnog broja umrlih.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Pronalasci stare i na njih se nadovezuju novi i kako su to dela stvaralačkog duha smrtnih ljudi i oni sami su smrtni. Ali zakoni po kojima se kreću zvezde i planete, i po kojima su se oduvek kretale, nisu promenljivi; ti zakoni ne stare

Miljković, Branko - PESME

istoriju: od slepog lica brodoloma u njihovim poslednjim očima stvorena je istorija pouka za ostale: ljudi su mrtvi a ne smrtni sunce će proći i kroz naše oči neizmenjeno V Uzidali vas u zid nevidljivi i svi ste bili spremni da umrete jedni u

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

A mi nastupi na Turke, a će ce ko od našijeh raniti, pa boga mi i poginuti — ljudi smo smrtni — te eto meni puške ako hoću u obadvije ruke po jednu. — O, brate!... Nekako bih ja opet voleo da se ti vratiš.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

koji zverski Lesu po gustomu blude bedni; Umisle hiščne vseljuju v hladnu grud; Po zemlji najpre maternjoj prostiru I smrtni strah i trepet; potom Prehode Savu i Dunav, Tisu.

S tužnim srcem sad iščezne, Smrtni Srpstvu kuca čas; U prsima svaki nosi Svoje sudbe gorki klas. Vražda seje ljuto seme, Vera s zove neverom, Vuk se

— — — — — — — — — — Vreme ide, vreme beži Bujnim stremom, bujnom hukom, Sve razdire kivnom rukom Kud manito smrtni teži. Juče strašan, danas smiren, Juče važan, danas prezren, Juče slavan, danas potren, Juče silan, danas rob.

Tako samo mene ljubi K’o to Momče golobrado, Ne bi moglo ni u sanu Mene tako uplašiti Da mi srce pući hoće I smrtni me znoj spopadne.

Nastasijević, Momčilo - PESME

Mrenjem sve življi, starošću sve dublje mlad. ON 1 Triput kô prutem prasnulo o vrata. Na smrtni rodi se znak, da živi mrenjem.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Ona je znala da je to greh, ali [ljutila sej zato što on nikako to neće, neće da joj pomogne, da budu zajedno grešni, smrtni ljudi, već uvek on iznad sviju, kao što treba, kao neki isposnik, mučenik. Zato baba Stana, ljuta, čisto mahnu sve.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Svi to primećuju i svi znaju da je njegov smrtni čas blizu. I tako pitanje nasleđa postaje iz dana u dan sve uzbudljivije.

Ilić, Vojislav J. - PESME

U meni je neko depeširô drugu I na smrtni slučaj izjavio tugu. Bilo nas je dosta - duša mi se trese! Te činovnik tako pobrka adrese.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Eto što je vaš svetski sud: ako u čemu ko smrtno skrivio, dok se sam ne iskaže po drugi svedoci na njega smrtni sud ne može izaći. A ako li sam izda se, to bez svakoga suda pogibe. A Bog ne tako.

Vide li koliko se zla zapodede s jedne teke krivice jedan čovek što zgreši i na sav tabor smrtni strah napade! Ta što je to, o dragi gospodine naš vladiko?

boljarom, knezovom, da se smotre, ko im dade tu golemu vladost i poglavarstvo nad narodom, kad su i oni takvi truli i smrtni ljudi ka i svi ostali što su!

So tim srdcem primajući garez, jad i smrtni čemer gutajući, potom i strašnu tajnu sveto pričeštenje! Nije li so toga posla svakomu razvraćeni zakon na poganstvo

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti