Upotreba reči smrviti u književnim delima


Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

— Još samo ovo — reče on posle male počivke i pored svega što je izgledalo da će ga Nikola smrviti ako otvori usta — još samo ovo: Pravnik si, pravnik sam. Gospoda su tu. Raspravićemo ovo poznatim putem.

u fijakeru u kome uživate gostoprimstvo jednoga retko dobrog čoveka, kad već moram o sebi da govorim, inače ću vas smrviti kao buvu.

— Sin moga pokojnog oca, Bog da mu dušu prosti (i tu se on prekrsti) neće se lako dati smrviti kao buva — povrati mi on. — A vi pojmite moju situaciju, zaboga, pojmite moju situaciju.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

Gazio me je!... Pa ubiću ga! To nikad nije ubiti druga; A ubit pašu, smrviti skota, To ni pred bogom nije grehota!... Ćut’... Neko dolazi!...

STANA: Pristala?... Ta to je trâmpa! A njegovo je dece oboje: Sina mi može svakad ubiti, Mene smrviti, ćerku ljubiti; Gospodar on je!... Mi smo robovi!

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

“ - „Ali, dragi prijatelju,“ usprotivih se ja, „poleteti tom brzinom znači smrviti i spržiti se, pretvoriti se, u neku ruku, u sadržinu ovog tvoga vol-o-vana.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti