Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Car se na taka pripovijedanja smuti, a kad mu žena ne prestane tijem glavu puniti, onda on odluči da sina od kuće otjera.
Popović, Jovan Sterija - ZLA ŽENA
Decu treska, sluge bije, muž siroma ćuti. Dok i njega u budžaku nevolja ne smuti. On je moli, ona praska, sudove razbija, Čaše lete od straote, sva se kuća nija.
Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK
H SRETA, PREĐAŠNjI SRETA (iz džepa mu viri rolna crvenih plakata): Dobar dan, dobar dan želim! (Smuti se kad vidi Ivkovića.) JEVREM: Dobar dan, Sreto... (Zbuni se i sam.) Ovaj. (Ivkoviću.) Idi da probaš slatko od ruža...
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
VUK MARKOVIĆ A s česa se to malo svadiste? Ko najprvi smuti na sastanku? KNEZ JANKO Kâ iz ruge to bi u početku. Vuk Mandušić i Vuk Mićunović započeše s Hamzom kapetanom oko
“ Zaprijeti kad od njega krenuh: „Ne smuti li, babo, Crnogorce, kunem ti se turskom vjerom tvrdom: imaš doma deset unučadi i tri sina, sva tri oženjena, — sve ću
kad što hoćeš pričat: kad pričanju tvome pokaže se stvar sasvijem protivna pred oči, slast i silu izgubi pričanje, um se smuti, a jezik zaplete, — češće ne znaš što si htio reći.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Srce mu brzo tuče u bradu prislonjenu uz prsa. Pored njega juri crno-belo, crno i belo, pa se sve smuti u vrelu maglu sivoga upletenog u granje i nebo, što odjednom zaškripa.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Lazo sjedi do nje i drži je za ruku, kao da će joj lakše biti, a kad joj se posvema smuti, položi glavu na njegove prsi.
To saznanje ne smuti je ni najmanje, ne bijaše zbog toga nastupio u njoj nikakav prelom: i poslije toga kućna čeljad pažaše je kao svoje
Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI
Daj mi ruku, da j’ osetim... Jer kad umor čelo smuti, Pod ovom je rukom duši Najmilije odahnuti. Daj mi ruku, da je stisnem...
Ćipiko, Ivo - Pauci
On pomisli da će ga i Jure ostaviti, da će ostati sam, i to ga gane i smuti. Bijaše se zaželio njegova društva i razgovora, da se razabere i umiri.
— Bi!? Ha! A ko vam je otac? Pitajte suze sirotinjske! — reče naglo i izvuče tunju iz mora. Ivo se na te riječi smuti i više ne progovori. Baci se u more i dopliva kraju. Župnik bijaše već otišao.
Neka sve bude na slavu božju! Ivu ta vijest još u crkvi smuti. O tim orguljama bijaše već davno u selu govora. Znalo se je da su naručene i da će zapasti silna novca, a sve da će se
— Uvik isto — odgovori djevojka. — A biće i gore! — nadoda brat. Ivu potresoše pošljednje riječi i čisto se smuti. — Ako vam je potreba koju malu stvar, dao bih vam ja... — smeteno izreče i skoro se zasrami, — vratićete mi...
Petrović, Rastko - PESME
Tek pomože mi da uzmem, supe dve-tri kašike, A ja se mučno zgadih: uprljah njegove ruke, Smešeći se da me ne smuti, pogleda tužno u njih; Bože moj, gle!
Ležeći, lice zamočeno u svod, Sveg u suzama smuti me strašni jad; Doziva, providnosti njene, ne osetih plod; Po rubu, svuda, iskusivši glad.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
niti nas nikad ostalja ne svetujući i karajući; ako jedanput, dva, tri li put, ako bilo i do sto hiljada puta, rekne ti, smuti te, prepasti.
Ih, car se do konca smuti i zabrinu se za tim zatočnikom svojim i samoborcem Lijem, kako to on poginu, kroz koga bi to njihovo hrvanje, i dočuknu
i s ugledom (kano Danila) ne prestraviš je plaho, il' je s govorom proneraziš da joj se duša i srdce ne oprepasti, ni smuti od tebe, nego lepo tiho, i krotko ulezi ukazati joj se. Znaš, nije ono prorok slobodni, nego plašljiva sama devojka!
Besednik Onda se ona za ove angelske besede u sebi smuti. Odvraćaše svoje lice da ne gleda angelu u obraz mu. Na nogu pri njemu stajaše, obrće tam-ovam glavu, oči krije i
Jučer sužni od njega stresahu se od straha pak i taj bi osuđen. Smuti se i zadrhta, sva mu mudrost i sila potonu, sav se u čudo viđe i zlo ga snađe...