Upotreba reči snahu u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Njegova stara mati, bog da joj dušu prosti, lepo nas je primila i dočekala; a kad joj je Živko rekao da joj je doveo i snahu, ona sleže ramenima, ali mi ništa nije prebacila, nego onako tiho onim staračkim glasom reče: „Lepo, lepo, deco, kad

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Vreme je već da se u kući Srdanovoj prinovi koje čeljade, da Stana dobije snahu, koja će je odmeniti u kući, a bogme i u polju što privrediti. Ele, golemo je veselje kod kuće Srdanove.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

I tu je sedeo do mrkloga mraka, nem i nepomičan. Onda se najedanput okrete i viknu snahu Maru. — Što me zoveš, babo? — Raspleti mi perčin! Sve se skameni. Petra mu priđe. — Starče?!

— Tu je! — reče pop. — Pa... gde je? — Aleksa! — reče popa. — Kaži neka dovedu Jelicu. Aleksa pogleda u snahu Maru, a ona, kao hitronoga srna, odskakuta... — Pravo mi reci — reče Aleksa Milošu — šta si ti nauman s devojkom?

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

A pred četvrtom kućom pripovedaju o nekoj svekrvi kako je veštica, pa se iskopistila na svoju snahu, zavadila je s mužem, pa dolazi svaku noć; dokle je tu, sve se čuju iz daleka šijačke gajde kako tanko sviraju, a ona

Afrika

On neće imati svoj lek, i time je osuđen isto tako na smrt kao što bi bio i od zakona kada bi rastrgao i svoju drugu snahu, ili maloga šuraka, ili bilo kog drugog člana svoje porodice. Krv i telo porodice daju najveću snagu.

kožu i namaći na prste panterske nokte, koje drži sakrivene u šumi, pa sačekati prvoga rođaka, svoga brata Tiu, ili snahu Mone, ili sinovca Varinju, da zakolje, ili će oni na vreme kupiti od malopređašnje veštice koren pomoću koga će Blonde

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

I brat ga dočeka nevoljno – ostareo, izmenjen. No kada snahu ugleda, stade kao gromom poražen. To nije bila ona rano udata, visoka devojka, ni ona divna mlada sa glavom svoje

Ipak je svaki dan obećavao svojoj snahi da će ići patrijarhu. Od onog dana kad je zatekao snahu povređenu, Aranđel Isakovič beše kao izbezumljen. Stao je i nije odlazio nikuda.

Zelen od besa zbog gubitaka, hodao je nečujno po izbama svoje velike kuće na vodi, zagledajući snahu dok je spavala i ljubeći je čim bi joj bilo, dan‑dva, malo bolje.

Naviknut na razvrat, pri svom trgovanju i seljakanju, Aranđel Isakovič zavole svoju snahu pred njenu smrt, jednim čistim i oštrim osećanjem od kojeg se otimao i o kome dotle nije imao ni pojma.

Misleći na snahu, on se rešavao da izmoli koga od kaluđera, koji će poći sa njim u Zemun i reći da dolazi poslat od patrijarha, samo da

Tvrdo je bio uveren da će mu manastirska voda izlečiti snahu i da će ona, posle, opet moći da rodi. I te kako da rodi.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Na svadbi u Risnu je, kaže Vuk, „od prije bio običaj da... djever svoju snahu muškim pâsom opaše po košulji, da bi mu mušku djecu rađala“.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Optužilo našeg kićenog Panteliju da je u po božje noći napastvovao babu Trivunu i njezinu snahu Anđu. Pozvale ga žene, sve s obrazom i s poštenjem, da im pomogne peći rakiju, a on tako...komšiluk svoj.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Oni su bili vrlo siromašni i nijesu ništa imali do jednoga jarca. Jedan dan pošlje starac mlađu snahu da vodi jarca u šumu, da mu nakreše da ne bi krepao od gladi.

“ Starac iziđe i zapita ga šta mu je i što je došao kući. A on odgovori: — Poslao si snahu da mi kreše da brstim, a ona mi natakla gužvu na gubicu, pa ne mogu.

Onda starac pošlje drugu snahu; ali jarac onako uradi i kod nje. Pošlje starac sina mlađega, ali jarac onako uradi i njemu; pošlje starijega, i starijemu

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Svud je vodi po manastirima i čita' joj masla i bdenija; kumi vraga u sve manastire da ostavi snahu Anđeliju, kumi vraga — ništa ne pomaže!

Rašta drýgê nema na svijetu! Da nijesam s Banom Milonjićem devetorostruko kumovao, bih mu mladu snahu ugrabio, pa s njom bježâ glavom po svijetu. KNEZ JANKO Ne đetinji, kukala ti majka! Zbilja ti je pamet svu popila.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

— Kaži, dragička! — Pa... dragička — poče Stana, snebivajući se i čudeći se. — Snahu imaš!... — Ali, kao da mu to ne beše dovoljno, zastade i gledajući je odozgo, svetlo, nastavi: — Snahu imaš, što ceo

— Snahu imaš!... — Ali, kao da mu to ne beše dovoljno, zastade i gledajući je odozgo, svetlo, nastavi: — Snahu imaš, što ceo svet nema, Sofku, hadži-Trifunovu unuku.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Ivana se diže najprva, pa pošto preporuči Stani da nadgleda lonce, u kojima se nešto varilo, digne snahu pa pođoše u žensku pregradu. Tišina se poremeti. Ljudi i žene iz susjedstva, digoše se jedno za drugijem i odoše.

Miluna, i njega da lijepo obuče, i da ga izmije, e mu bješe obraščić još od sinoć ostao poštrcan; pa sve zove, dozivlje snahu, šćer, naređuje, kara, a svaku poprati: „Živnite! živnite! e će ljudi sad doći!

Ona nagovori snahu da svekru pomene. „Š đavolom i prosci i udaja i — sve!“ viknuo je serdar kad ona o tome zausti. Dva dana pred

Zašto se Milica ne bi udala? A, zašto? Milun će imati majku. A, zašto je ne bi taj Primorac uzeo, a? Moju snahu, ženu onakoga junaka, mladu, zgodnu... Pa ponudi ga! Može mu biti, hoće li, neće li!

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

” Kad mati zmijina to čuje, vrlo se obraduje i zaželi videti svoga sina kad iziđe iz zmijinje košulje, pa zapita snahu kako bi ga mogla videti, a snaha joj reče: „Kad pođemo legati, ja ću izvaditi ključ iz vrata, pa kad se stane skidati,

Kad tamo, nađe sina i snahu prućeni jedno pokraj drugoga, i počne nažimati sok od one trave sinu u rane a snasi srce mazati njome, i ne izrekao

nedelja, opet carica otide sa svojim snahama u crkvu; pa kad iziđe iz crkve, sav narod stao pa gleda najmlađu carevu snahu, i čudi se takoj lepoti. Onda carica kako otide kući, odmah na cara: „Ili on iz dvora, ili ja.

“ Ovo izrekavši izvadi jedan prsten i uhvati snahu za ruku, pak mećući joj ovi pesten | na prst pronjunjori nekoliko riječi, a ona nju u ruku po zakonu poljubi i zahvali na

ovijem prstenom, i pošto bi se prometnuo u ovcu, povela bi ovoj nesitoj aždaji i teke se vraćaše da uhvati i povede snahu, prispije u toliko i nje sin iz lova te jedanak se nađu na vratima od kamare.

Oni su bili vrlo siromašni i nijesu ništa imali do jednoga jarca. Jedan dan pošlje starac mlađu snahu da vodi jarca u šumu, da mu nakreše da ne bi krepao od gladi.

“ Starac iziđe i zapita ga šta mu je i šta je došao kući.“ A on odgovori: „Poslao si snahu da mi kreše da brstim, a ona mi natakla gužvu na gubicu, pa ne mogu.

“ Onda starac pošlje drugu snahu; ali jarac onako uradi i kod nje. Pošlje starac sina mlađega, ali jarac onako uradi i njemu; pošlje starijega, i starijemu

Stanković, Borisav - JOVČA

MAGDA (dolazi s leva iza kuće, pod stepenice, spazi snahu svoju gore): Došao? MARIJA (prstom na ustima daje joj znak da ne viče): Došao!

Ćosić, Dobrica - KORENI

Sveti mi se, trže se. I Simku je voleo više od Đorđa. On je nju našao i izabrao. Baš onakvu kakvu je i želeo snahu da ima: krupnu, bokatu, da može dedu kao zečiće da rađa.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Kad bi oko maloga ručka, vratiše se Đorđe i Miloš zajedno, pa odmah potražiše da ručaju. — Miljo, — zovnu Đorđe snahu — spremi nam časkom što da jedemo, pa da idemo na posao. — Zar nećeš čekati, tajo, da se ispeče pogača?

— Ama je l’ to odistine? Je li ti to meni dovodiš snahu, Đuro? — Jeste, majko: snahu i ćerku. — Dobro mi došla, dete moje! — reče starica i stade je iskreno grliti i ljubiti.

— Ama je l’ to odistine? Je li ti to meni dovodiš snahu, Đuro? — Jeste, majko: snahu i ćerku. — Dobro mi došla, dete moje! — reče starica i stade je iskreno grliti i ljubiti.

« — pomisli on, zaboravljajući da je malo čas sam video dvojicu. Ulazeći u kuću, Nikola ugleda snahu kako je neobično prisela kod zavale ispod pročelja, digla ruke više glave i preplašeno gleda zlikovca, koji stoji pred

Ne boj se, ona te ne poznaje, a zna da ja imam posla s takim ljudima... — Ne bojim se kod tebe ničega. Budi snahu! — viknu Đurica, pa ustade i pođe za Novicom. — Maro!... o Maro!....

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Oni su bili vrlo siromašni i nijesu ništa imali, do jednoga jarca. Jedan dan pošlje starac mlađu snahu da vodi jarca u šumu, da mu nakreše da ne bi krepao od gladi.

Starac iziđe i zapita ga šta mu je i šta je došao kući. A on odgovori: — Poslao si snahu da mi kreše da brstim, a ona mi natakla gužvu na gubicu, pa ne mogu.

Onda starac pošlje drugu snahu, ali jarac onako uradi i kod nje. Pošlje starac sina mlađega, ali jarac onako uradi i njemu; pošlje starijega, i starijemu

“ Tako i učini. Kad se svekar vrati, hajduci su bili svi mrtvi, a pametnu snahu svi su voleli, i čak iz drugog vilajeta dolazili da ih ona uči.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Istrgnut i pometen, on prvo pokuša da ostvari svoje običajno pravo na snahu, pa uplašen odustaje, da bi onda od kuće pobegao i čisto samoubilački otišao u Arnautluk na nišan osvetnicima.

Tako se, recimo, tek pri kraju svadbe potpuno otkrivaju stvarni gazda-Markovi motivi u izboru Sofke za snahu. Oni su, s jedne strane, saobraženi s običajnim pravom u pčinjskoj seoskoj zajednici, ali zato protivreče shvatanjima

trenutku, kad se zlokobno počnu ukrštati dve ljudske sudbine, dakle onda kad Aranđel Isakovič namamljuje svoju snahu u postelju, sa podignutom njegovom rukom dići će se i velika senka na zidu: „Ona je bila tu, blizu. U kući sve leglo.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Kraljevića Marka, koji je posle svojim čudnim megdanom na Kunar-Planini učinio da stara pašinica dočeka u dvorima divnu snahu. Turci se iznenadiše n guslaru i pesmi.

Petrović, Rastko - AFRIKA

On neće imati svoj lek, i time je osuđen isto tako na smrt kao što bi bio i od zakona kada bi rastrgao i svoju drugu snahu, ili maloga šuraka, ili bilo kog drugog člana svoje porodice. Krv i telo porodice daju najveću snagu.

kožu i namaći na prste panterske nokte, koje drži sakrivene u šumi, pa sačekati prvoga rođaka, svoga brata Tiu, ili snahu Mone, ili sinovca Varinju, da zakolje, ili će oni na vreme kupiti od malopređašnje veštice koren pomoću koga će Blonde

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

— Ovo sut pustahije, — mišljah ja u strahu, Zaboravih u nevolji černooku snahu, I pomilih u budžak, da dohvatim sablju, Glavu, kto se pomoli kroz pendžer, da zgrablju.

Jakšić, Đura - JELISAVETA

STANIŠA: I ja sam znao samo ljubiti — Ljubiti jest — i to bezgranično! Ljubiti brata, snahu, drugove, Ljubiti nebo, goru, lugove, Ljubiti onu zemlju očinu — I štedit svaku onu travčicu Što svoje piće blagim

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

ako bi utom (otkako oženio sina, dobio Jovanku, nikako ne može da prođe a da u svakoj kafani ne zastane, ne časti za snahu prijatelje, poznanike) odozgo još sa čaršije video se svekar joj kako i on iz dućana, na ručak, odmor, dolazi, a uvek

I na odgovor, kao izveštaj zašto je Mladen stao tu, stoji, raspituje se za snahu mu da li je vredna, poslušna — sve u šali, dirajući Jovanku, — svekar je odgovarao, kao uzimao je u odbranu: — A,

Što ću, nane? Sve moje drugačke eto već unuke imaju. A ja šta ću? Kad ne od prvoga sina, a ono od ovoga da vidim snahu, odmenu. Baba, zadržavajući je u krilu i pazeći da ovamo lonac, jelo, ne obori, blago tešila bi je: — Ako, ako.

Nego samo, nemoj toliko. I druge majke žene, i druge matere dobivaju snahu... Ona, srećna što je svekrva ne grdi, ne psuje, čak eto i mazi je, sve grca, plače od sreće, radosti.

Nemoj ti! Baba, smejući joj se, dirala bi je: — Pa hoćeš li tako i snaha kad ti dođe? Hoćeš tako i snahu da dvoriš, služiš? — Hoću, hoću. Sve ću ja da ih služim, da dvorim. Hoću, nane.

— Hoću, hoću. Sve ću ja da ih služim, da dvorim. Hoću, nane. Oh, kamo da mi se on ženi, od njega snahu da imam, od njega, mesto od ovoga, pa majka, gde stupnu, nogu da im celivam.

Oh, slatko moje čedo, kamo od njega majka snahu da dobije! I rastužujući se za njim, Mladenom, što mesto mlađeg brata on se ne ženi, od njega snahu da dobije, kao

I rastužujući se za njim, Mladenom, što mesto mlađeg brata on se ne ženi, od njega snahu da dobije, kao oplakujući ga, počela bi da jeca, plače.

dolazi, a majka, što bar mlađi joj sin, dete, usrećava se, te ona, kad od njega, Mladena, starijeg sina ne dočeka snahu, bar ono od mlađeg... Mladen je sve video, osećao, znao.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

Seno. Na vezu s. sa kultom predaka ukazuje i običaj u Donjoj Lepenici da stari svat (ili dever) prstenuje snahu pošto je navede na ćilim stavljen preko sena (koje su vojvoda ili domaćin prostrli uvrh sovre) i obrati se prisutnima:

su vojvoda ili domaćin prostrli uvrh sovre) i obrati se prisutnima: »Oprostite i blagoslovite, kume i svatovi, da snahu prstenujem« (GEM, 46, 1982, 139). S. je u vezi i sa vukodlakom: on pomiče plast s. (SEZ, 66, 1953, 158 i 178). S.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Nešto u čaršiji, nešto u Rimskoj, stari Papastergije, jedno po jedno, izgubio je ženu, sina, snahu, i sada je živeo s već pomatorim unukom.

Stanković, Borisav - KOŠTANA

Da ima u koga da gleda, u koga da se kune. Majka rodila, očuvala, pa majka i da oženi, da snahu, odmenu dobije. Da i ona, kao i sve njene drugačke, sa sna hom u crkvu pođe, u svet iziđe, u goste da ode; pa i ona

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Ivo prosi, dužde se ponosi; no se Ivo okaniti neće, snahu prosi tri pune godine, snahu prosi, a prosiplje blago. Ja kad Ivan blago poharčio, Latini mu dadoše đevojku, đevojački

Ivo prosi, dužde se ponosi; no se Ivo okaniti neće, snahu prosi tri pune godine, snahu prosi, a prosiplje blago. Ja kad Ivan blago poharčio, Latini mu dadoše đevojku, đevojački prsten prifatiše.

pred kapiju našu, eto, sine, mila baba tvoga, baba tvoga, gospodara moga, jaše konja sjetno i veselo, čini mi se snahu j’ isprosio“.

Ta da vidiš jada iznenada! davno Ivan dvore ostavio prosit snahu tri godine dana, iza njega bolest udarila u Žabljaka, u postojbinu mu, mučna bolest, one kraste velje; na Maksima kraste

Al’ nijesi snahu isprosio? Al’ ti nije po ćudi đevojka? Ali žališ tri tovara blaga?“ Al’ je Ivo ljubi besjedio: „Nu odalje, da te bog

Ali žališ tri tovara blaga?“ Al’ je Ivo ljubi besjedio: „Nu odalje, da te bog ubije! Ja sam nama snahu isprosio; a po ćudi Latinka đevojka: što je zemlje na četiri strane, ljepote joj u svu zemlju nema, onakoga oka u

Znaš, sestriću, ne znali te ljudi! da ću tamo junak poginuti, neću moju snahu ostaviti, ni veselje jutros rasturiti. No kako si mene starješina i pošao đever uz đevojku, nu nabrekni na kamenu

su njega kraste nagrdile, i sina mi muka oborila, grdnijega u svatove nema; a ja, braćo, jesam govorio na prosidbi, kad snahu isprosih: što dovedem kićenijeh svata, i u Mletku što bude Latina, da ljepšega neće bit junaka od Maksima, od sina

za tvojega sina, da Maksimu žao ne učiniš, na veselju đe ga sad poturaš, od mene ti boža vjera tvrda: prevešću ti snahu preko mora i bez kavge i bez muke kakve; tek, Ivane, neću tevećeli: što god bide dara zetovskoga, da mi dara nitko ne

Tvrđa vjera, brate, od kamena, nitko t’ dara dijeliti neće; prevedi mi snahu preko mora, dovedi je u bijeli Žabljak, i ja ću te, brate, darivati: daću tebe dvije čizme blaga, i daću ti moju kulu

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti