Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
— Uzmi, snaškice, uzmi, okusi... Od silne sreće što je njoj ovo u deo palo a | ne mogući da se nagleda Sofke, njene lepote, odela,
kraj, vrh od Sofkinih haljina, i topeći se od sreće, kad vide kako Sofka uzima i jede, zahvaljivala joj je: — Hvala, snaškice! Okusi, uzmi još! I Sofka je, njoj u hatar, uzimala i jela. Ali, više je pila nego jela.
godi — a ne, kako se oni bojali, da će biti gorda — do suza tronuta na tu Sofkinu ljubav ponova bi je nudila: — Hvala, snaškice, hvala... Uzmi, uzmi još.
I javno, na sav glas, sklanjajući se iza Sofke, gotovo luda od sreće, cerekala se i molila Sofku: — Ne daj me, snaškice! Ne daj me, slatka bila. Ne daj me, jer ovi me naši svu...