Upotreba reči snebiva u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

sa kakvim činovnikom, on vam onda sve bira i namešta reči da mu razgovor bude finiji i po knjiški; obično se tad snebiva, sleže ramenima i upija usnama, gradeći bez traga skromnu minu.

Kad se već upozna s čovekom, onda govori odrešitije i ne pazi toliko na finoću i da bude po knjiški, ne snebiva se niti gradi skroman.

I nehotice ote mu se neka zloslutna misao: »Eto opet 25!« pa pođe malo napred među goste, a sve se snebiva. — A gle, Pupavca! — izviknu jedan mladić odvojivši se od gostiju i stupivši preda nj.

kazaću vam. Pa kad nabavimo, onda ćemo zajedno otići da se poznate i da je darujete... Mojsilo poče i tu opet da se snebiva, pa češkajući se iza vrata reče: — Neka, bolje da vi sami to izradite, a ja da idem tamo — neće biti .možda u redu...

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Kad brž’ to, kaži ti to meni i protolmači?! A furt se nešto smeju, a osobito ona. On i kojekako; snebiva se, siroma’ mladić, pa se čudi šta ga je snašlo.

formalni štranjgov! — veli i tapka ga zadovoljno po ramenu. — He, he! — smeje se i snebiva Arkadija. — Ali, kako samo, vragu, da ti to padne na pamet, kad ti nisi učio nikakve škole?!

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Besneo je. A kad Pavle upita Đurđa: „A šta sam mu ja kriv, debeli?“ Đurđe poče da se snebiva. Dodade, zatim, da bi to bila duga priča.

Teodosije - ŽITIJA

A car videvši ga kako se snebiva kada što moli, ohrabri ga da smelo čini, i reče: — Sve što hoćeš da moliš, unapred sam rekao, usrdno daću vašoj

Nušić, Branislav - POKOJNIK

Kažite vi meni otvoreno ovo: taj čovek vama smeta ako je živ! Kvari vam račune, ne? SPASOJE (snebiva se): Pa, kako da kažem! ĐAKOVIĆ: Kazali ste već; dosta mi je da vas razumem.

ŠVARC (snebiva se): Pa ipak... Kako da kažem, stvar nije zgodna. Ja ne znam na šta će se upotrebiti moj pasoš i moje ime.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Tetku stid. Moli druge gošće da je koja odmeni. Aja! — Nije dan, neće. A ona se snebiva. Ali kad je već i svekrva zamoli: — Setke, ćerko slatka, ti mi, ti prva zapoj, ti mi otvori slavu.

Kostić, Laza - PESME

— Filišćanke nisu verne, al' neveru ljubim njinu, jer je vera u svojinu, u rođeno, u maternje. — Pa te čežnje, tog snebiva, u junaku što uživa a krvnika opšte sreće otiskuje, mrzi, neće!

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

Ajd, ajd! Ali otkuda je to, te mi se sad odpire? Najpre bijaše mirna, tiha, kad vičem, ona ćuti i snebiva se, a sad mi trči u oči, i oće stolicom. Da joj nije Jevrem kako učitelj?

Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK

Deder, deder... evo ovde! (Stavlja menicu na sto i pokazuje mu gde treba da potpiše.) JEVREM (snebiva se): Ne znam šta imaju pendžeta veze sa mandatom? SEKULIĆ: E, sinko, mandat se ne stiče glavom, nego kesom i nogama.

SEKULIĆ: E, sinko, mandat se ne stiče glavom, nego kesom i nogama. Ti pare, ja pendžeta, a narod mandat! JEVREM (snebiva se i lomi): Znam, al' to... (Trgne se.) A, jok, neću to da potpišem! SEKULIĆ (uzima menicu): Nemoj! (Stavlja je u džep.

SEKULIĆ: Pa dobro, 'ajd ovu od trista, a ako docnije još zatreba, ti si, hvala bogu, tu! JEVREM (još se snebiva): Znaš, mislio sam... SEKULIĆ (trpa mu pero u ruke): Ama, nemaš ti tu šta da misliš.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Pri toj pomisli, nešto unutarnje silno je potiskuje da pobjegne, da se oslobodi od nametnute joj tuđe volje, i čisto snebiva se pred tolikim svijetom, i čudi se kako je mogla da ostavi svoj školj.

Stanković, Borisav - TAŠANA

Ali on se jednako snebiva. »Ama, bojim se«, veli, »da ja, kao tuđa vera, pa da vi posle, nekako rđavo ne uzmete a naročito ti, dedo, da ne

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

što da čini, mučno joj je samoj ujedno u sobi stajati, pobegla bi napolje a ne smi — s vrata je zatečena, obstajati snebiva se gladeći pred sobom bestelesnoga ka vrlo hubavo momče mlado i cifrasto, i boji se hem se stidi govoriti š njime

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Ti si esnaf-čovek, majstor na mušljike... razbiraš se u tej stvari... E, kaži mi, zašto je toj? — He, — snebiva se Mane, a utanjio glasom još više. — Ima si čovek keif i na ništo što je pološe... naučija se... — Ha!

! Ete, živ ti ja, toj pravo da mi kažeš! — Hehe! — snebiva se Mane. — Nesam, nesam, lovačke mi sreće, nesam! Kud pa smem ja toj da naprajim?! — kune se Mane.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti