Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
— I pravo, ničice, još s praga sobnjega licem pada i rasprostire se po zemlji. Samo joj se temenjača beli. Žene, plačući, teše je, dižu i unose u onu drugu
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Krv će leći, sve će pobiti, a ona će morati biti njegova... Ali je brzo osvesti i skameni šum ispred njene sobe. Do sobnjega praga čulo se kako se nešto valja, krklja. I zaista on je, on!