Upotreba reči sofijom u književnim delima


Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Ja sam pobedu održao, a devojka vrati prsten Miloradoviću, koji posle naskoro od žalosti za Sofijom umre. Siroma’ momak, ipak žao mi ga je bilo, al’ šta ćeš, kako će da se bode šut sa rogatim.

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

(Ulazi za Sofijom u kuću) GINA: Nisam ni znala da je ovde kod nas tako divno! Kad se gleda preko ovog korita, ne bi se reklo!

Dok su ga skidali s konopca, nabro sam trnkila! (Izlazeći sa scene, Drobac se skoro sudari sa Sofijom, koja se vraća sa reke. Tim sudarom su oboje iznenađeni i zbunjeni.

Petković, Vladislav Dis - PESME

naše majke suzama se guše, Bregalnicom raste groblje novo, sveže; To umiru hrabre, plemenite duše, I Kajafin žig se nad Sofijom reže.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Spida je sa svojim kćerima radio više i bolje nego švajcarski zavodi i guvernante, naročito sa Sofijom, koja je, kao i otac, i mnogo putovala i mnogo čitala. Na put je išla sama.

Preobuče se, i s ćerkom Sofijom ide u šetnju, daleko izvan grada. Nose dogled, posmatraju, razgovaraju, zaćute. Sofija, svojim skladnim, lakim hodom

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti