Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
fendrik Jovan Vujadinović (on je prvi Srbin iz Srema, iz sela Tovarnika, čini mi se, dobar junak i pogibe posle na Sokolu, kad smo na Kalkan jurišili). Taj Jovan dovede sa sobom oko 30 frajkora.
Radičević, Branko - PESME
Škripi zubi Ćoroviću Muja, Ciči, brate, kano ljuta guja: „Jala, Turci, sramota vas bilo, Ta de li je, de sokolu krilo? Nas je dvesta, a nji desetina, De sad 'vako drž'te Kaurina.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Tek što vučad za majkom pomile, igrajuć se strašne zube svoje već umiju pod grlom ostriti; tek sokolu prvo perje nikne, on ne može više mirovati, nego svoje razmeće gnjijezdo, grabeć slamku jednu i po jednu S njom put
SVAT TURČIN Drž, Alija, kurvino kopile, Kotarke se mlade razbježaše! Sramota je sivome sokolu ćerat dugo jato jarebicah, pa za sebe ne ulovit mesa. Udri, Tale, tvojom drenovačom, pod nom puču rebra kâ orasi!
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Kad đavolu kažu: soko! A sokolu kažu: đavo! Nemoj ni ti drukče reći, Pa će svima biti pravo. Kad se nađeš s Petrom, Pavlom, Ne razbiraj koje j’
Ćipiko, Ivo - Pauci
Gdje će svraka sokolu nahuditi? Pop Vrane nogom ispod stola očepi fra—Josu i krišom se u hitnji pogledaše. — Pokvari se narod!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
to soko ugleda vezirev, vrlo mu se teško učinilo, a navadu lošu naučio: otimati lovak od drugoga; zaleće se k Markovu sokolu da mu otme utvu zlatokrilu; ali Markov soko jogunica, kao što je i njegov gospodar: on ne dade utve zlatokrile, već
“ Kad sokolu on zavio krilo, tada skoči Šarcu na ramena, pak poćera preko gore čarne; Šarac ide kao gorska vila, brzo ide, daleko
listak šemišljikov, a moje ću lice nagrditi — dok pokaplje krvca od obraza, po listu ću pisati jaziju, dodaću je sivome sokolu: neka nosi staru babu mome, neka kupi svu latinsku silu, nek ti hara bijela Žabljaka, nek ti vraća žalost za sramotu“.