Upotreba reči sovu u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

A kad neće, neka ga; mi ga silom ne naterasmo. 139 Orlić i sova Mlad orlić upazi negde u šupljem drevu sovu, pristupi k njojzi, i upita je šta tu čini. „Evo mislim i razmišljavam”, — otvešta sova.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

A odnekuda se čula i sova. Isakovič je, kao i njegovi bratenci, bio sujeveran. Nije voleo da čuje sovu iz mraka. Bio je još uvek zaprepašćen bestidnošću gospože Evdokije, koja ga je pozvala, a bio je, uopšte, umoran od

Radičević, Branko - PESME

Stvori zemlju, pa stvori oblake, Žapce, guje, somove i rake, Mesec, zvezde, vetrine i dugu, Sovu, slavlja, orlove i vugu, Stvori rasta, jezero i more, Stvori ružu, doline i gore, I magarca, pa jošte i jarca, S

Tavne, tavne beli dvori, Trava niče na prozori, Kroz nji vetar tužno piri, Tužno danak kroz nji viri, Gleda sovu kako slavi, Kako pauk mreže pravi, Što će jadan da se rani, A niko mu tu ne brani, Jera svaka ljuc(k)a noga Kloni

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti