Upotreba reči spalo u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— Ništa, ništa, ne bojte se! — kuraži ih Simica, i skočiv hitro na zemlju, stade zavirivati da mu nije što spalo s kočija. — Stani da siđemo — biće sigurnije. A i tako ne može ti konj izvući uz to brdo.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

U pop-Spirinoj se kući formalno spalo s nogu od ovo nekoliko dana. Pop Spira je bio stari Srbenda. Kad je trebalo odrešiti kesu i pokazati se šta je popina

Sremac, Stevan - PROZA

i stric, i neki daleki rođak (čije su ime i zvanje vrlo često s ponosom spominjali), i mati — sve je to poletelo i spalo s nogu dok mu je našlo mesta. Oca nismo spomenuli, jer ga, jadnik, nije imao. Davno ga je izgubio.

Sve ovo je Maksim tako detaljno opisao kao da je ovo jadno goveče sad prvi put s meseca spalo, kao nešto do tada neviđeno u selu, ili kao da je iz menažerije uteklo, pa sad deca prvi put videla, a dotle samo iz

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

To je već bio jasan znak da je država pala na najniže grane. — E, moj dorate, dok je spalo na to da ti kola izvlačiš iz blata, ne valja nam rabota — uzdisao je djed Rade, opraštajući se od konja suznih očiju kao

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Sve on pa on! Pa, vala, treba malo i drugi da zasedne. A ako je na njega baš spalo, pa ne bilo, vala, ni njega!« Tako vele seljaci i malo malo, pa čas ovaj čas onaj dolaze u sukob s njim.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Mesec oprezno iza oblačka izranja, I vidi: pleme Rogogu Od ludog noćnog igranja Spalo s nogu. Talasi vetra, koji mesecima teku Od Sredozemlja, preko peščanog tla, Zaustavljaju se u šumi — ne smeju da

U Africi, hej, u Africi, posle ponoći Sve ima vrele i vrlo umorne oči. U Africi Pleme Rogogu Od silnog veselja Spalo s nogu. Pred zoru, u savani, šta se može videti Ispod zelenog meseca, što kao list gori?

Pred zoru, u savani, u seocetu Zlatnom Rogu, Ispod zelenih krošnji, ko ispod širokih krila, Pleme Rogogu od igre spalo s nogu, I spava, kao krdo umornih krokodila.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

—Pusti! — odgovori prvi. Njih dvoje zamukoše, pa čekaju. —Zašto zaranije niste našli spalo? — upita opet prvi. —Eto, nismo! A poginućemo! —Priđite, priđite! — umekša se naposletku i odmakne se da uniđu.

Mala soba pri zemlji služila je svima: u njoj se kuhalo, jelo, spalo i pralo prljavo rublje. Lampa se dimi i tek žmiri, unutra je sparno i zadušljivo; nenaviknut teško bi mogao da izdrži.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti