Upotreba reči spustivši u književnim delima


Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

ponore vezane za tvoju ruku“, kako, u jednoj od svojih slavnih himni, kaže sveti Simeon Novi Teolog, tako i ja, spustivši ruku u Dunav, držim u ruci sve ponore, sve vode, ali i sve vedrine, i sve oluje, i sve visine, mračne od zvezdanog

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Vi ste ga hvalili da je majstor i da je vešt. — Majstor je bio dok se nije kod tebe najmio. — Jes' — prihvati spustivši čabar — a sad ga ti valjda učiš da ljudma kvari sudove.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

“ Žena mu je sedela uzdignutih kolena, obgrlivši ih rukama, spustivši glavu na njih, sa osmehom. Gledala ga je svojim krupnim očima, koje su sad bile zelene i svetle, ispavane, ispod dugih

Smeh se orio. Gospoža Evdokija se zari, tada, glavom, u njegovu plavu, husarsku, kurtku i, kao da su konji, zagrli ga, spustivši glavu, preko njegovog vrata, na njegovu glavu. Osećao je njene usne, kako mu klize po vratu.

“ Posmatrajući, posle toga, trenut, dva, ćer, s neiskazanom tugom. Spustivši ruku na ruku Isakoviča, on mu je priznavao da mu se, pri samoj pomisli da može izgubiti krov nad glavom, pre nego što

Petu je pastuv uzeo nemirno, dižući jahača visoko, a kobila, jurnuvši, iznenada, spustivši duboko glavu pri galopu. Prešla je preponu, teško, nerado.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

- zagrlio sam je kikoćući se kao idiot... - Zašto sada ne kažeš? - držao sam je za ramena a ona, spustivši glavu, odgovorila je da se baš sve ne izvikuje s krova kuće.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Plačući još jače, ona se seti muževljevog lika i, spustivši glavu na jastuk, poče u mislima, da ga ljubi. Beše lep Vuk Isakovič kad je uze, hladne i glatke kože, koja je za nju

zoru, čim mu se bolovi u stomaku potpuno uspavaše, razbudio, pre vremena, puk i užurbano nastavio putovanje do Dunava. Spustivši se u doline, voćnjake i plodne ravni Gornje Austrije, puk je išao vrlo rado, bolje hranjen, a naročito, zbog žurbe, manje

Ukopani u zemlju, oni su noću lelekali uz gusle, poduprvši leđima zemlju iskopanog jarka, koja im je ronila za vrat, a spustivši noge u baru, među trskom, po kojoj su skakale žabe Pevali su, jer mnogi izgiboše i jer se mnogi porazboljevaše.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

— To si ti. Znam. Žan Žik. Čitali smo o tebi... — Je l' se ti nešto ljutiš? – upita Žan Žik, spustivši neprihvaćenu ruku. Kasina se utiša.

a rasušeni ormar, velik kao kuća, ispuštao je nešto slično jecaju kad god bi otvorila njegove rasklimatane vratnice. Spustivši se u restoran na večeru, izneverila je inače svoje lično pravilo da u ovakvim slučajevima nosi uvek nešto za jelo u

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

„Danu onu o Baju Pivljaninu!“ reče Petar. „Onu, onu“, povikaše ostali. Momče odiže glavu, prevrnu očima, pa spustivši vjeđe na njih, poče pjesmu. Medik se polako diže, pa ode k ranjeniku. Stane ode za njim. Ostali svi ostadoše mirno.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

— Ma zašta si činija ta krvna dila, ne kažeš mi? — Zašta? — ponovi Pivalica spustivši ruke niza se. — Zašta? — Da, zašta? Šta ti je učinija oni čovik, ono dite, oni drugi čovik fratar i tvoja žena?

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

V. Ilić XCVII ANĐEO TUGE Sa raspuštenom kosom, pod vencem od ljubičica, Spustivši bleđanu glavu na zvučnu srebrnu liru, Ja vidim nebesku sliku. Sa pokidanih žica, Poslednji akord zvoni.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Kad to viđe div, prepade se još više, pa, spustivši starca i blago, nadade bježati kao svjetlica natrag divovima. Kad dođe družini, ispriča im čudo neviđeno.

Ćipiko, Ivo - Pauci

I selo je sve to zapuštenije. Zabrinuti ljudi nemaju posla ni dobiti , pa, spustivši ruke hodaju amotamo; kapci na prozorčićima neredno vise i u okrenutome loncu vene mažurana...

Ilić, Vojislav J. - PESME

Dirnuo pehar nisam. 1888. ANĐEO TUGE Sa raspuštenom kosom, pod vencem od ljubičica, Spustivši bleđanu glavu na zvučnu, srebrnu liru, Ja vidim nebesku sliku. Sa pokidanih žica Poslednji akord zvoni.

razvrat jednako živi i gruba sila s njim, Ja se kolebam snòva, i ja se ne smejem više Nad smradnim grobom tim. Spustivši klonulu glavu na svoje umorne ruke, Na razvalinama duha ja nađoh izvore tuge: No gluvi za reči tvoje, ne čuše nebesne

Tu sam, u tavne noći, Mamila pesmom njega, I tužna, u samoći, Spustivši ruke svoje Na svoja bela krila, U tvoje bistre vale Biserne suze lila.

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

Ovaj ga sorites tako obnadeždi da, hotja su mu leđa malo naduvena bila, on slatko, spustivši se na krilo opšte matere zemlje, zarče. Fama međutim uzme sebi dopuštenje da o njegovom zatvoru po gradu razglasi.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Dovde doplovivši, vetrila svoja spustivši, u tvrdom pristaništu ćutanja da pristanemo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti