Ćosić, Dobrica - KORENI
A ako si žensko, ti, krvavče malo što njoj sada krsta razvaljuješ, onda da si njiva pored reke što svake godine rađa. Srbijica je puna ralica. I zemlja je žensko, jer je oru, seju, zalivaju, i ona rađa. I cvet i trn. Ako.
Čovek hoće bar onoliko koliko si bubama dao: da se množi toliko da nikad ne može da ugine. A Srbijica je livada koju reka plavi kad god zacveta. Mi se više semenjem ne množimo. Iz korenja nekog ničemo.
Znao sam da je bagrem otac, a ruke što su kučići izujedali mati mi je. U to vreme nije se spavalo od priča da je Srbijica puna zlata. O svima koji se ogazdiše šaputalo se da su orući i kopajući našli ćupove zlata.