Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
ajdemo. Ajdemo-te da se svrši šta je triba! Stipan, koji odavno imađaše zub na fra-Srdara, izlazeći, prostrijelja ga očima, pa reče oprho: — Lako se iskaliti na nejačem i na mlađem, ali nije pravo, a, križa
Sad prionu strah i fratrima, osim Tetke i Srdara. Zaludu se ova dvojica opirahu da se bdjenje ne čati jer će se tek nakon toga raspaliti mašta mladeži.
izvedi... Bakonja odleti. Zaludu ga stric, koji s ostalijema čekaše gomilu, ustavljaše. — Šta je, zaboga? — zapitaše Srdara. — Kako šta je? — viknu ljutito Srdar. — Zar još ne znate da smo pokradeni! Uto Bakonja dovede konje.
— reče Vrtirep. Srdarina pođe k njemu sav nakostriješen. Tetka se uputi da razdvoji Vrtirepa i Srdara. Naćvar, Blitvar i duvalo opet se zatvoriše. Bakonja škrgućući zubma, strča i izvede oca iz dvorišta.
Kad se Brni riječ povrati, on se strašno naljuti na Srdara što je prozor otvarao, pa zovnu Bakonju da ga trlja vunenom krpom.
Bakonja nemirna srca, vrati se k vozu, gdje zateče namrštena Srdara. Ovaj mu pođe u susret takijem načinom, kao da će ga ščepati za gušu, a kad Bakonja ustuknu, Srdar udari u grohotan
Sad kako znaš! Od tada nesta svake opasnosti. Bakonja je na novom konju novoga gvardijana gotovo svakoga dana uza Srdara išao preko vode i odmarali se kod Jelicâ.
Pošto se osuši, on se još jednom zagnjuri, pa nastavi pušenje. Bakonja izađe prije Bujasa, pa ne obrisav se, sjede do Srdara i obori glavu među koljena. — Ja vas molim kâ boga, fra-Jakove, za jednu veliku ljubav — poče on uzbuđen. — E! Šta to?
Cvita sađe da poljubi Srdara u ruku. Bakonja gledaše na stranu. Srdar se začudi koliko je Cvita odrasla i kako se „rascvitala“ za tri ili četiri
se i to razglasi, pa makar njegovi parohijani promijenili mišljenje o njemu; a već ne treba kazivati kako je svojski želio Srdara, i zbog čega mu je dobro došao i Toma. Četiri dana neprekidno trajaše gozba.