Matavulj, Simo - USKOK
Njeguši se urediše u povorku. Prvi pođe pop Marko Punišin, čovjek sredovječan, ni po čemu ne različan od ostalih Crnogoraca, jer u ono vrijeme njihovi popovi ne nošahu ni brade.
Jan je imao ujaka, koji je mladost proveo u Francuskoj i koji se sredovječan vrati u zavičaj, zapojen novim mislima, protivnim starinskom vlasteoskom redu i običajima. Zvao se Vaclav N.
Bješe taj već sredovječan, ali se vidjelo da je žilav i živolazan. Krcun reče Janku da je to Marko Bajov Bajica, vladičin pismonoša za Kotor i
Četnici kao da već i ne disahu, postadoše blijedi, a oči im usijane. Prednjak, sredovječan, žilav čovjek, već minu ispred dževerdara vođeva, a ovaj ne oglasi napad.
A ja ti u tvome domu što manje trebao! Knez uđe u kuću, a medik, zadovoljan, osta pušeći. Bješe to čovjek omalen, sredovječan, širokih leđa i riđih brkova. U domu brastva Iličkovića medištvo prelazi s koljena na koljeno.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ reče onaj što bješe najprvi ušao, okošt čovjek, sredovječan, crnijeh velikijeh brka. „Ti lijepo znaš što si ti nama, naša perjanica i naša dika, a što smo mi tebi, tvoja krv!
“ Vrata se od ćelije otvoriše te uđe krupan, sredovječan čovjek, smeđijeh brka; taj čovjek bijaše u crnogorskome ruhu obrijane brade; kose, ispod crne kape, padahu mu na pleći.
Vidar bješe visoka rasta čovjek, okošt i žute dlake, po godinama sredovječan. Rekosmo da je bio iz Crmničke nahije, od plemena Iličkovića.
Pa se ščinjala sve do juče, e hoće, e neće...“ „Bogami tako isto i moja stopanica!“ doda neki brkati, sredovječan gost. „Milica, kučka je li?“ zapitaće serdar. „Vjere mi i ne pamtim kad sam je vidio!