Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
— Pa bi li ti služio kod mene, Srejo? — upita Milun okrenuv se onamo Sretenu. — Ama kako sad da ti rekenem, gazda-Milune — odgovori Sreja češući se iza vrata...
aprila pa do 26. oktobra 187... služi s cenom za četrnaest dukata cesarskih. Obvezujem se Sretenu uredio svakog meseca zasluženi ajluk u dva dukata plaćati, a tako dužan sam mu m alat nužni za kačarluk i stolarluk
Milun poduva malo, pro'uka i promaha glavom, pa se onda diže i on; reče nekom od čeljadi da kaže Sretenu čim dođe da odmah odlazi iz njegove kuće, da ga nije zatekao, pa ode naniže, kući Vidakovoj...
nikakve naknade Milunu, a slobodno mu stati gde hoće pod najam ili raditi svoj zanat; da gazda Milun mora opraviti Sretenu bubanj ili mu nov nabaviti; da je dužan platiti Sretenu da onim ljudima što su se žalili opravi sudove ili, ako to neće,
pod najam ili raditi svoj zanat; da gazda Milun mora opraviti Sretenu bubanj ili mu nov nabaviti; da je dužan platiti Sretenu da onim ljudima što su se žalili opravi sudove ili, ako to neće, da im mora u novcu dati naknadu.
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
— Užurbaše se obojica, i Tašula i ćir Đorđe. Ovaj sam uze poslužavnik s čašicom rakije i čašom vode i prinese Sretenu. — Izvol’te. Ama voda što je, gospodine! Popiješ jednu čašu, triput će da jedeš od mnogo apetit od vodu. — Hvala!
— veli Milisav. — Šta mu ja činim te da me pod moju starost pravi drugom verom i da mi kumuje šokačko ime! A Sretenu čisto raste perje i zadovoljno trlja ruke i skače u trupac kad mu rekoše kako se čiča Milisav žali i ljuti na nj.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— Natrag, kome je život mio! — uzviknu Đurica i mahnu nožem oko sebe, pa, videći se slobodan, potrča opet k Sretenu, ali ovoga zagradi trostruka lesa momaka, a na Đuričino rame, kao iz neba, pade ruka kmetova.
— Vi govoraste sad o Sretenu — reče Đurica, kruneći pečena zrna i bacajući ih šakom u usta. — Kud ode on? — Ode u Lokvu s kosačima — odgovori
— Šta ih tu ispituješ... im njihova! — viknu Pantovac — još im nađi advokata... Lezi, bre! — podviknu zatim Sretenu, koji se očas pruži po otkosu.
U ruci Pantovčevoj odjednom se nađe vitak drenovak, koji odjednom fijuknu u vazduhu i stade da pada po Sretenu kao grad.