Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Gledala ga je kao da je luda i ponavljala: „Nemamo sriće! Nemamo sriće!“ Obe su žene volele Pavla, kao što žene brata vole, ali u glasu i očima te mlade žene bilo je nečega
Gledala ga je kao da je luda i ponavljala: „Nemamo sriće! Nemamo sriće!“ Obe su žene volele Pavla, kao što žene brata vole, ali u glasu i očima te mlade žene bilo je nečega što njen muž nije
Bojim se, ubit će te! Nevišt si, Pavle, u životu, jer si udov. Tako ti Katinke, sriće tebi triba. Propašćeš samohran, udov, nemiran u svitu. Ne valja samoća. Žene ti triba, nije udovički život srića.
Isakoviča, mirno, nekako nehatno, poslušno, posmatrala je, začuđeno, kako joj rođaka pilji u Pavla i šaputala bi joj: „Sriće ti! Što piljiš u njega, tako?“ Ali joj rođaka nije odgovarala.
Nemamo sriće – veli. A kad je Ana, očajno, upita, je li pri svesti, kad to govori, Varvara poče da plače, da nije ni čudo, što u
Valjda da uteši i umiri svoju jetrvu, odgovarala je, zapušivši uši da ne čuje pse kako laju: „Ajde, ajde, sriće ti! Nije ni Višnjevski dvogub! Nisam ni ja ditence!
i ponosa imena njihovog radi koje nosi sad svetom tajnom venčanja, da pruži ruke svoje i poljubac bratski Pavlu koji sriće nema ni dece ni igde ikoga.
Rekao bi: „Otac ti je, Šokice, sriće ti, šta ćeš, ali nije carevac!“ Za Petra Isakoviča samo je ratnik bio ceo čovek.
Ćipiko, Ivo - Pauci
— Nemojte me čekati! — odgovori djevojka i gleda ga u oči, a glas joj jeca. — Nemojte, sriće vam! — Zašto? Ne budi luda! — nagovara je on, očito je nemiran. — Vidiće nas. — Ne boj se!
— Da, iznenada, dali nam karte za veliki sud, meni i onoj dvojici svidokov. Tako mi sriće, mislio sam: kad tamo dođem, pa kad ispravljam, vidiće i sami! Biće ništa! — A nisi uzimao advokata?