Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
svijetla: trapamo, basamo, za njom, ne mareći što obijamo stopala i što udaramo čelom, o hridi; zaneseno, mjesečarski srljamo za njom. I, najzad, goli i praznoruki izbijamo na sunčanu čistinu u prisoju. To je starost. Lijepa je starost.