Upotreba reči srpskih u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Naša je gomila videla plamen; osećala je da je to mrtvačka sveća na grobu srpskih vitezova!... Jedan starac, bled kao krpa, diže se od zemlje i zagušljivim glasom povika: — Evo besnih, naoružanih

Dok ne stiže i nov karvan sirotih srpskih begunaca, i iz stotinu grla se zahori: — Madžari! Madžari! Sad je tek nastala prava zabuna.

A da se Srbi nisu vratili, oni bi crkvu poharali, imanje oplenili i onaj trščani krov sa sirotih srpskih domova poskidali. O, znam te ja, ti, neblagodarni narode! A ima li Srbina da te ne zna?

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

On ne plane, jer to te smese ne dopuštaju. On samo cvrkne, pa ostavi na sebi rupu, koja naliči više na onu kulu od srpskih glava u niškoj nahiji u staroj Srbiji i na ona u Africi, na ostrvu Serbi od španskih glava, nego na običnu rupu.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Melanija je pročitala sijaset srpskih, a još mnogo više nemačkih romana, u fotelji, na prozoru, ili se sakrije iza klajderštoka; a Jula vrlo malo, pročitala

— Jula je pevala najradije: »Niči, niči, krine beli«, a Melanija od srpskih: »Ko je srce u te dirn’o«, a od nemačkih sve neke u kojima se izlaže prezrenju muški pol, i pita se: šta će on na svetu?

udesom našega Ljubinka; pokažite time da cenite i uvažavate požrtvovanje za rod, a srpska vila upisaće mu ime u čitulju srpskih mučenika, i sačuvaće mu spomen i za potonji svet. »No, ako vam je odveć žao, nežne duše srpske, što se Šac... ovaj...

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Nepomično, i crveno, stajali su pešadijski polkovi srpskih „šerežana“, da bi se, iznenada, pomakli, pretvorili u kolonu, koja maršira, i menja oblik, kao na nekoj tabli šaha.

Teodosije - ŽITIJA

Javljaju se i pred pukovima srpskih skiptara, Božji anđeli u vidu lika njihova, molitvama njihovim od Boga poslani na pomoć u bitkama, tako da su mnogi od

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Veliki srpski pisac, poreklom iz Banata, Dositej Obradović, čija je porodica proizišla iz srpskih doseljenika sa Balkana, studijama i putovanjima po Evropi bio se srodio sa zapadnjačkim idejama.

Kao što je napred rečeno, ova duboka narodna svest nije ograničena samo na oblasti srednjovekovnih srpskih država. Ona je vrlo živa kod svih dinarskih Srba do granice Kranjske, pa čak i izvan dinarskih oblasti.

Neke od srpskih pripovedaka Leskin stavlja u red najlepših koje u književnosti postoje. Zbog narodnih pesama Mickijević smatra Srbe za

Ova duhovna čvrstina objašnjava se žarkim rodoljubljem Šumadinaca. U Šumadiji je zgusnuta snaga srpskih zemalja, kako dinarskih tako i kosovsko-vardarskih. Rodoljublje je postalo izrazita crta narodnog karaktera.

Naročito se dive učenim ljudima. Odavno se poštuju porodice koje „daju popove od pre 300 godina“. Većina srpskih štamparija iz XVI veka osnovane su u erskim oblastima i stare knjige se kod njih osobito cene, stare i „svete kosovske

Umeju sa svojih visokih vrhova pokazati oblasti, koje su imali istorijsku ulogu. Većina junačkih srpskih pesama, pripovedaka, basni i poslovica su neosporno pastirskog porekla, bar u njihovu prvobitnom obliku, kako ih je

Prezimena se svršavaju na ić kao i većina srpskih prezimena. Poislamljeno dinarsko plemstvo čuva još više, ukoliko je to mogućno, uspomene o svojim precima nego ostali

* U srednjem su veku razne oblasti jadranskog varijeteta bile sastavni deo hrvatske kraljevine i srpskih kraljevina. Zatim su delimično bile pod ugarskom vlašću, od koje nije ostalo nikakvih etničkih tragova.

Ovo je bilo vreme najtešnjih veza između jadranske oblasti i unutrašnjosti Poluostrva. Na dvoru srpskih kraljeva javljaju se mnogi Dalmatinci, naročito rodom iz Dubrovnika i Kotora.

koju su Turci lišili imanja nastanila u Dubrovniku sa svojom pratnjom, među kojom beše guslara koji pevahu o slavi srpskih junaka.

000 do 34.000 duša. Boka je čisto srpska oblast i njeno je stanovništvo po Savi Nakićenoviću (Naselja srpskih zemalja, knj. IX) sastavljeno od 836 srpskih bratstava.

IX) sastavljeno od 836 srpskih bratstava. Od ovih su 137 starinci zetskoga tipa većinom katolici (mada među bokeljskim katolicima, koji čine nešto

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Rasejan međutim, on je, i posle srpskih psovki, dodavao, kao inače, svome ađutantu, koji ga je pratio u stopu i levo i desno, i napred i natrag: „Auersperg,

Spremna da udari, ta vojska je bila sastavljena iz hrvatskih, mađarskih i srpskih konjičkih pukova i birane graničarske pešadije, pandura i hajduka, kojima beše dodeljen u rezervi, da čeka na iznimne

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

pokazala se vrlo zgodnom da postane magična šibljika, lebensrute (šibljika života)“, piše Čajkanović u svom Rečniku srpskih narodnih verovanja o biljkama.

U ovom odeljku namera mi je da sistematskom i objektivnom analizom srpskih narodnih poslovica rekonstruišem, u njima sadržanu, predstavu deteta i razvoja ličnosti.

Za potrebe ove analize pregledao sam, u raznim zbirkama, ukupno oko šesnaest hiljada srpskih narodnih poslovica. U uzorku poslovica koje se odnose na dete i koje ovde analiziram nalazi se 170 poslovica (90 njih

Za njega Gete kaže da je „najveći i najjači od svih srpskih junaka, bezgranične snage, neumitan i zborom i tvorom“.⁵⁰ Marko je strah i trepet za Turke i uopšte za sve nasilnike,

125. ¹¹¹ Petrović, P. Ž., isto, s. 323. ¹¹² Vukanović, T., isto, s. 251-255; Čajkanović, V., Rečnik srpskih narodnih verovanja o biljkama, SKZ, Beograd 1985. ¹¹³ Dragičević, T., „Narodne praznovjerice“, GZM, 19—20, 1907-1908. s.

S., Zbornik priloga za poznavanje Timočke krajine, 4, Beograd 1937, s. 66—67. ¹²⁹ Zečević, S., Mitska bića srpskih predanja, Vuk Karadžić, Beograd 1981, s. 89. ¹³⁰ Milosavljević, S. M., isto, s. 99. ¹³¹ Grbić, S. M., isto, s. 111.

, Život i običaji plemena Kuča, s. 311; Pavlović, J., isto, s. 131; Grbić, S. M., isto, s. 34; Čajkanović, V., Rečnik srpskih narodnih verovanja o biljkama, SKZ, Beograd 1985, s. 25—32. ¹⁸⁴ Karadžić, V. S., Srpski rječnik (1852), I, s. 171.

F.), isto, s. 178; Jovović, M., isto, 94. ⁴⁸ Milosavljević, S. M., isto, s. 97; Čajkanović, V., Rečnik srpskih narodnih verovanja o biljkama, SKZ, Beograd 1985, s. 248. ⁴⁹ Đorđević, D. M., isto, s. 416. ⁵⁰ Majstorović, S.

Đ., Život Srba seljaka, Prosveta, Beograd 1983, s. 209. ¹⁸ Trojanović, S., isto, s. 62. ¹⁹ Čajkanović, V., Rečnik srpskih narodnih verovanja o biljkama, SKZ, Beograd 1985, s. 107. ²⁰ Trojanović, S., „Momčanik“, SKG, 1, 1903, s. 60.

³ Daničić, Đ., Rječnik iz književnih starina srpskih, 2, Vuk Karadžić, Beograd 1975, s. 327—328. ⁴ Karadžić, V. S., Srpski rječnik (1852), I, Prosveta, Beograd 1986, s. 146.

²⁸ Bogdanović, L., „Srpsko narodno blago“, Karadžić, 8—9, Aleksinac 1900; Đapović, L., isto, s. 81; Vrčević, V., Niz srpskih pripovjedaka, Braća Jovanović, Pančevo 1881, s. 100; Up. Karadžić, V. S.

266. ⁴⁵ Ljuboja, Gordana, isto, s. 24—26. ⁴⁶ Ljubiša, S. M., Dela, II, Cetinje 1974, s. 60—61. ⁴⁷ Vrčević, V., Niz srpskih pripovedaka, Braća Jovanović, Pančevo 1881. ⁴⁸ Vujačić, V.

Matavulj, Simo - USKOK

I primam Davidovićev Zabavnik. Možete ih uzeti. Pa dok ste ovdje, slobodno se služite i knjigama! Drugih nemam osim srpskih, jer drugoga jezika osim srpskoga ne znam, razumijem pomalo i ruski i talijanski, ali to je kao ništa!

njekoliko svezaka velike francuske enciklopedije, njekoliko klasika talijanskih i francuskih; pri dnu nađe dosta i srpskih knjiga; u stolskoj kutiji otkri mnoštvo rukopisa, bjehu bilješke, nacrti državnijeh napisa, originalna službena akta na

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Danas se može govoriti o jednom talasu srpskih dečjih pesnika, koje je uglavnom Radović usmeravao. Dečja književnost oduvek je korišćena u vaspitne ciljeve.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

RACIONALIZAM 32 RUSKOSLOVENSKI PISCI 33 1) RUSKI UTICAJI KOD SRBA U XVIII VEKU 34 2) RUSKOSLOVENSKI JEZIK KOD SRPSKIH PISACA 37 HRISTIFOR ŽEFAROVIĆ 39 VASILIJE PETROVIĆ 40 PAVLE ĐULINAC 42 JOVAN RAJIĆ 44 ZAHARIJA STEFANOVIĆ

teškoćama da pomenem samo glavne: i do danas mi nemamo potpunu srpsku bibliografiju i pouzdan biografski rečnik srpskih pisaca. Radi jednoga naslova ili jednoga datuma trebalo je utrošiti čitave dane.

Od novih srpskih pisaca kod Branka Radičevića i Đure Jakšića opaža se mestimičan uticaj dalmatinskih pisaca. Ali tek šezdesetih godina

Isto tako Spiro Dimitrović Kotoranin, jedan od najranijih srpskih prevodilaca Šekspira, žali se, 1860, u jednom otvorenom pismu uredniku novosadske Slovenke što »braća srbska u Banatu«

stvarnim potrebama naroda, rodoljubiva u najboljem smislu reči, ta, iz početka lokalna i konfesionalna, književnost srpskih begunaca u jednoj tuđoj zemlji proširila se na ceo srpski narod pravoslavne vere i dobila potpuno opštenarodni karakter.

Još u srednjem veku nalazilo se srpskih naselja po Ugarskoj; od početka XV veka, otkako su Turci stali rušiti srpsku državu, Srbi su počeli, u manjim i većim

21. avgusta 1690. car Leopold I odredio je položaj srpskih preseljenika u svojoj državi. Srbima je priznata verska sloboda i crkvena samouprava, i učinjena im mnoga lepa obećanja.

3 1741, nova robljenja srpskih seljaka i otimanja zemalja iz njihovih ruku, zabrana srpskim varošanima da rade zemlju i trgovinu i da kupuju imanja, tako

U većim mestima Srbi ulaze u opštinske odbore, i u javan život. Pored ranije osnovanih srpskih škola osnivaju i srednje i stručne škole: 1791. gimnaziju u Karlovcima, 1794. bogosloviju u Karlovcima.

Ono malo srpskih plemića koji su dobili austrijsko plemstvo za zasluge na bojnom polju, lako i brzo su se odrođavali, i samo po izuzetku

građanski stalež srpski, koji će više od sto godina biti glavni nosilac kulture među Srbima i stajati na čelu sviju srpskih pokreta.

Oni stoje na čelu srpskih borbi i na srpskim crkveno-narodnim saborima oni su najradniji i najodlučniji. Oni su plaćali kada je podmićivanjem

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Sledeća, mlađa generacija srpskih književnika i intelektualaca, od Branka i Njegoša, već je bila prirodno srasla sa svojom narodnom poezijom, ali — ja bih

i nije ništa drugo do separat iz Davidovićevih novina sa čijim je stranica samo uklonjeno da je dodatak Novina Srpskih.

I zato prva knjiga srpskih narodnih pripovedaka, ona od 1821, i nosi s punim pravom ime svoga autora: „napisao V. S.“ Od nejasne predstave o

Rajmer, u Berlinu 1854. Pa ipak je široka popularnost izostala. I razumljivo. Naučni radnici u motivima srpskih narodnih pripovedaka ovoga izbora nisu našli osobitu originalnost; mnogi su im motivi već bili poznati iz

) 18. Kićine priče — narodni humor — sv. 1, Beograd (1923?). 19. Andra Gavrilović: dvadeset srpskih narodnih pripovedaka, Beograd 1925 (drugo izdanje). 20. Srpska kraljevska akademija: Srpske narodne pripovetke, knj.

Objavljena u zbirci A. Gavrilovića: Dvadeset srpskih narodnih pripovedaka, Beograd 1906 (drugo izdanje 1925). 22. KO MANjE IŠTE VIŠE MU SE DAJE: Sve kao pod 3. 23.

Karadžić i objavio prvo u Dodatku Srpskih novina (čislo 91, 15 nov. 1821) a potom u knjigama nar. pripovedaka od 1821 i 1853. 31.

Bajić i objavio u svojoj zbirci srpskih narodnih pripovedaka, 1905. 34. SVETI SAVA I ĐAVO: Rukopis nađen u književnoj zaostavštini Vuka Karadžića i objavljen u

LISICA: Zabeležio je Vuk Karadžić po kazivanju svog pevača i pripovedača Tešana Podrugovića i objavio je prvo u Dodatku Srpskih novina; čislo 93, 29 novembra 1821; a potom u svojoj prvoj knjizi srpskih narodnih pripovedaka 1821 g. 52.

Podrugovića i objavio je prvo u Dodatku Srpskih novina; čislo 93, 29 novembra 1821; a potom u svojoj prvoj knjizi srpskih narodnih pripovedaka 1821 g. 52.

Karadžić i objavio u prvoj svojoj knjizi narodnih pripovedaka, 1821. I ovu je priču Vuk prethodno štampao u Dodatku Srpskih novina: čislo 91, 15 novembra 1821 god. 105. DOBRO JE KAD-I-KAD I ŽENU POSLUŠATI: Zabeležio Vuk Vrčević.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

I kako onda da mu to sve tresnem u lice kad znam da su one kožne zakrpe u stvari riknuti treći tom Srpskih klasika, mislim, skinute su sa korica, i uopšte — more, kakva Engleska — gde je sad ona? Možda uopšte i ne postoji?

Dobacim i bakuti jedan kofi, a ona — u kostimu odžačara! Prva nagrada, kaže, na kostimiranom balu Kola srpskih sestara 1922.

pišu da su kraljevi bili obične barabe, a lepo se sećam princa Pola — kaže — kako mi je samo poljubio ruku na balu „Kola srpskih sestara“ 1923, na šta ja napravih reverans i, na njegovo pitanje: Pa, kako je lepotice?

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Šta peći sebi, dok još traje služba? ŠLjIVA SRPSKA Gledam: za suzu srpskih terena, kao u žalbi, zamiču bratstva udišu, usput, miris od séna.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Žena mu je umrla mlada. Moj brat je iz tog braka. Toma je, na školama, postao pretplatnik srpskih listova, a docnije i skupljač pretplate za časopis Straža, časopis srbijanskih marksista onog vremena.

Ona se onda bila rešila, kao Ofelija, da se davi, ali se zatim predomislila i rešila da ide u manastir. A pošto srpskih ženskih manastira u to doba nije bilo, i veru je promenila.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

! — Zato, jakako! Zar je to sitnica? — veli Sreta. — A šta se nas tiče Amerika i Brazilija?! — planu Radoje. — Nas, srpskih učitelja?!

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

A što da ne kucnemo ovoj ovde kafedžinki? Malo kundakom u vrata... MANOJLO: Treba se čuvati i od srpskih i od austrijskih trupa! Znaš da smo ovde po specijalnom zadatku! TANASKO: Mogla bi žena diznese nešto čorbasto!

A šta ako drži kvartir za oficire? A šta ako je u vezi s našom komandom? TANASKO: Možda je neka iz Kola srpskih sestara. Možda je žena baš neka patriotkinja... MANOJLO: Patrioti su nas i udesili!

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

smrti je ostao, mlađi od njega za više od pola veka) ne zato što je bio knez nego zato što je, od Turaka, uzeo ključeve srpskih gradova i zato što je naredio da se poruši Stambol-kapija.

Tvrdoglavi Uzun na to ne pristane a gazda ga ostavi na miru. Ali u proleće 1804. godine, posle seče srpskih knezova a pred pogibiju dahija, sve se promeni.

Njih, svoje taoce, Turci u miru sprovedu na mesto zamene; ali, na tom mestu nema ni srpskih talaca, ni vesti o njima. Ni glasa o četvorici begova, niti o srpskim namerama.

Kad su skele skinute, moć je postala očigledna. U poređenju sa tom palatom, domovi drugih srpskih uglednika u blizini Velike pijace, čak i Garašaninova kuća, činili su se neuglednim a sama Velika pijaca, koja je bila

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

strvi, A moj Srbin neće žalit' krvi; Krv će teći potokom i rekom Gde se suze roniše lelekom; Krv će teći preko srpskih strana, Al' će suza biti ubrisana; Poleteće veliko i malo, Da odbrani što se srpsko zvalo; Zaigraće kolo

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

opštoj stvari; jer kako će on u oči pogledati tamo onu Narodnu odbranu i tajni njen odsek, koji sve nade u njih dvojicu srpskih komita polaže, na njih računa, i čeka tamo u najvećoj nervozi rezultate, i pred kojim se ni on ni njegov odlučni kolega

se Ilija Vasić, jednoga večera, na onome Krfu gde se nije znalo da li je imalo više pomorandži i limunova, ili pak srpskih zabušanata, „kolonela“ i detektiva.

zguri i stade prisluškivati pa zamalo glasovi oni postadoše razgovetniji i jasno se začu nekakva prozivka sve poznatih srpskih imena kao što su Milun Jokić, Milovan Krivokapić, Gojko Gizdavić i druga.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

car Leopold I pozvao pećkog patrijarha Čarnojevića, iz Stare Srbije, da se sa trideset i pet hiljada odabranih srpskih porodica preseli na austrijsku teritoriju severno od Dunava i Save i da tamo postanu njeni branioci.

Dobro se sećam njegovih priča o Karađorđu, koga je lično poznavao. Zvao ga je velikim voždom, ili vođom srpskih seljaka i nikad se nije umarao pričajući o njegovim herojskim borbama protiv Turaka na početku devetnaestog veka.

Pred kraj sedeljki Baba Batikin bi izdeklamovao neku od starih srpskih junačkih pesama od kojih je mnoge znao napamet. Za vreme recitovanja njegovo suho i naborano lice bi ozarila neka

moja primedba, pa mi je rekla: ”Mihajlo sinko, ti počinješ da shvataš američke običaje i što se pre oslobodiš svojih srpskih nazora tim pre ćeš postati pravi Amerikanac.

Međutim, njena sugestija da se što pre otresem srpskih pojmova i postanem Amerikanac, ozbiljno me je uznemirila. Ipak, nisam rekao ništa na tu primedbu jer sam bio

Ko od mene očekuje da se odreknem svojih srpskih nazora, to je isto kao da mi oduzima život. - Vi ste pogrešno shvatili moju majku, Mihajlo – rekla je ”Vila” - ona je

Govorio sam im takođe o nepismenom Baba Batikinu, guslaru moga rodnoga mesta koji je većinu srpskih narodnih pesama znao napamet.

Provesti po šest nedelja svakog leta kao čuvar stoke u društvu dvanaestorice nestašnih srpskih dečaka, takođe čuvara, značilo je žestoko nadmetanje u rvanju, plivanju, čobanskom hokeju i drugim napornim igrama koje

Na taj način on je veoma uspešno imitirao recitativno pevanje srpskih narodnih epskih pesama, praćenih instrumentom sa jednom strunom koji se zvao gusle.

Sledećeg jutra primetio sam grupu srpskih studenata koji su se vraćali sa univerziteta u Beču i Budimpešti. Bili su to moji zemljaci iz Vojvodine, a ne oni iz

Pogrebna povorka krenula je u rano popodne. Pevačka društva iz glavnih srpskih centara marširala su u koloni i naizmenično pevali svečanu i izvanredno harmoničnu pogrebnu pesmu ”Svjati bože, svjati

Sledećeg jutra primetio sam grupu srpskih studenata koji su se vraćali sa univerziteta u Beču i Budimpešti. Bili su to moji zemljaci iz Vojvodine, a ne oni iz

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

i književnoj ravni, mislim da je to što danas nazivamo rečju Kosovo, i zbog čega se okupljamo u ovoj prostoriji Udruženja srpskih pisaca, plod jedne dosta duge, kratkovide koliko i opake separacije, unutrašnje deobe našega kulturnog prostora.

Navešću dvatri sitna detalja kod jednog od najznačajnijih srpskih pesnika XX veka Momčila Nastasijevića. Samo što je on u isti mah i najhermetičkiji srpski pesnik.

Jednu od takvih manjih pojava iz književnosti i jezika, koju ćemo ovde pokušati nešto bliže da rasvetlimo, nalazimo kod srpskih književnih kritičara i istoričara.

6 Njegovi predstavnici nisu (samo) Beograđani (po rođenju), nego potiču iz svih srpskih krajeva i prihvataju ga i uzimaju učešća u njegovoj izgradnji kao jedinstvenog sredstva oficijelnog opštenja u kulturi.

O tome smo saznali kada je, 1975. godine, Vladan Nedić objavio kritičko izdanje prve knjige Srpskih narodnih pjesama. Dok u pogovoru opisuje Vukovo neumorno prikupljanje pesama, on između ostalog kaže: „Da nijedan

To je „Osobito nakićena pastirka“, u petoj knjizi Srpskih narodnih pjesama, u državnom izdanju iz 1898. godine objavljena pod brojem 254.

i osnovnim obrisima otkrivaju osobiti vid poezije po kome će Drainac postati jedan između nekoliko najvažnijih srpskih pesnika iz dvadesetih godina.

Ako bi sada u ovako određene „izuzetne kritičare“ trebalo uvrstiti nekoga od srpskih posleratnih kritičara, onda bi Zoran Mišić bez dvoumljenja i pre svih morao da bude uvršten.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Moguć je, naravno, i obrnut poredak u zamerkama; takav je slučaj između srpskih romantičara i parnasovaca (tj. Vojislava Ilića sa sledbenicima).

Takva se pojava ne zapaža kod Jovana Dučića, ni kod ostalih srpskih pesnika koji su krajem XIX i početkom HH veka ritmički usavršili naš vezani stih, ali je zanimljivo da je osim kod

Verovatno je da se i kod nekih drugih srpskih pisaca, pre Crnjanskog, mogu naći slične i iste pojave, ali one nisu u njihovoj rečenici toliko česte, gotovo redovne,

Na jednom i drugom kraju vojnog pohoda srpskih ratnika ima nešto od privida, obmane i varljivog sna. Štaviše, naseobina iz koje Vuk Isakovič odlazi u svet - vođen

Na prvom je mestu i u tome glavni junak Vuk Isakovič, predvoditelj srpskih ratnika. Nakon izneverenih obećanja i očekivanja sa kojima su on i njegovi sunarodnici krenuli na daleki front, nakon

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Kao i mnogi po selu. Svake godine uoči Pantelejice siđu stariji Gorani do Prizrena i tajno upitaju koga od srpskih prvaka: da li se treba nadati skorom pzbavljenju, da ne bi svoju decu kvarili — da posle, kao hrišćani, nose sramni žig

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Radost ova spasonosna Nema kraja, međe nema, Radost ova pregolema Svem je Srpstvu dar. I gde god je srpskih grudi, Iz njih tamjan Bogu stiže: Nega pali, njega diže Nerazdeljen žar.

Dok god bude srpskih kolibica, Blagodarnih toplih molitvica, Iz svakoga suznoga prikrajka Spominjaće s’ sirotinjska majka.

Dok god bude srpskih sina đakâ, Školom đaka a borbom junaka, Vidaće se mnoge rane gorke Uspomenom srpske dobrotvorke. »Starmali« 1883.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

drugom onaj Ćerim mršavi Što mu je sunce vrele Azije Triest godina kožu pržilo Te amo dođe da je vetrovi Planina srpskih studom uštave! Al’ čekaj!... (Misli se nešto.) Seljače!

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

A baš u taj mah sunce utonu na dalekom zapadu iza srpskih planina. Bojno polje još ce zamalo iskrilo i treptalo, obasjano malaksalim zrakama utonuloga sunca, pa se onda

Komarovljeve dozvole bilo je docnije na više mesta svađe između vojnika i mesnoga stanovništva, a tako isto i između srpskih i ruskih oficira. Tim povodom je kod sela Vukanja sadašnji potpukovnik St.

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Sećam te se kao vile Koja stoji sama Na izvoru najbistrijem Srpskih nam pesama. Ti si mene zapojila, Ovim svetim pićem, — Ti si tajno upravljala Mojim celim bićem.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Samo, gospodo, ovo vam saopštavam u strogom poverenju... Nas dvojica dali smo časnu reč... — Napad će izvršiti šest srpskih divizija i dve francuske. Napad se deli na glavni i sporedni.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

I baš stoga ona nije anahronizam: u ovoj Antologiji diže se čitavo jedno stoleće srpskih pesnika da se pokloni prvom radosnom pobedniku tako dugo nevesele srpske pesme.

opevanju Kosova, od Orfelina do Milice Stojadinović Srpkinje — i bilo bi odista zanimljivo izbliza pogledati kako se kod srpskih pesnika, od Orfelina preko Njegoša do Milana Rakića, razvijala poetska ideja o Kosovu —, ali se kod sviju njih oseća da

Gligorije Trlajić JA SAM HTEO JUGOVIĆE... Ja sam hteo Jugoviće, hteo pjeti Janka, Slavu srpskih obnoviti s' starine junaka, Ali strune, kad se mašim do moje samvike, Vostrepeću o ljubovi, nježne zveknu like.

Poj seljanske žizni dolju, ljubve drevno žilje, Ili kako pod Rodopom djeve beru smilje. Skaži šta su sprva bile srpskih gora vile, Poj što voliš, samo nam poj, — ta hoćeš li, Mile!

noćca sa zvezdama sjajnim; Sava je putnike primila, Sremu s’ prikupiše srećno, Leže gde sveti ostaci Kneza i despota srpskih.

Teško je međutim oboriti zaključivanja poslednjih izučavanja dr Miroslava Pantića (v. njegovu studiju Štampar starih srpskih knjiga Dimitrije Teodosije, Prilozi za književnost XXVI, 1960, posebno str.

Pantić (Štampar starih srpskih knjiga Dimitrije Teodosije, Prilozi za književnost XXVI, 1960, 232). Pored Trenodije, ali u nerazdvojnoj vezi s njom,

Sofija su poznati prijatelji i mecene Dositeja Obradovića, Pavla Solarića, Atanasija Stojkovića i drugih savremenih srpskih pisaca.

Stajić), učitelj u Karlovcima i direktor srpskih osnovnih škola u Sremu i Slavoniji. ODA K SAMOM SEBI (str. 136). To je zapravo jena od slavenskih oda Mušickoga,

u svojoj raspravi Ilirizam i Srbi, Rad 247, Zagreb 1933, 1—91, upotpunjuje Mamuzićeva izlaganja o zaoštrenosti ilirsko-srpskih trenja; čak, sme se, mislim, zaključiti da su ukor i šibe, o kojima Borojević govori, pesnika Odziva susrele baš u

13. od 19. februara 1842. donose ovaj dopis iz Novog Bečeja: „Dosada smo svakih fašanga preko Novina srpskih našoj braći na znanje davali kako se balovi sa srpskim igrama veselo provode, a odsad nam treba javljati da smo ne samo

Peštansko-budimski skoroteča za 1844, č. 38—9; navodim po Celokupnim delima u izdanju Srpskih pisaca, 28) glavni junak, Uroš, recituje (nešto iskvarene) stihove iz Subotićeve pesme Srbin: „Ali slušaj samo”,

Jakšić, Đura - JELISAVETA

KNEZ ĐURĐE: Na vas gledi posvećena seni Poslednjega od srpskih careva I u sanu viteške večnosti Vam’ amanet na dušu polaže, Osvetnici carstva njegovoga, Da mu krunu nezavisimosti

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Austrijske vlasti namerno nisu dopuštale štampanje srpskih knjiga, što se pokazalo kao teška greška. U ulozi zaštitnice pravoslavlja pojavila se Rusija.

Od godine 1726. počeli su dolaziti, na inicijativu srpskih mitropolita, ruski učitelji, koji su, prirodno, učili mlade srpske klerike onoj verziji crkvenog jezika koju su sami

Novi jezik je proizašao iz te orijentacije, a ujedno je bio i glavno oruđe njenog sprovođenja. Nezavisno od intencija srpskih crkvenih vlasti, u dugoj polovini 17. veka iz Rusije su se počeli prenositi i drugi sadržaji osim verskih.

Ruski književni jezik više nije bio u upotrebi kod srpskih pisaca, a crkvenoslovenski je postao veoma redak van bogoslovskih i bogoslužbenih knjiga.

Ipak, on je stekao veliki ugled u inostranstvu, pa i među Srbima, najviše zahvaljujući zbirkama srpskih narodnih pesama koje je sabrao i objavio. U domovini je u četrdesetim godinama 19.

Sveti Sava započinje seriju srpskih biografija pričajući o svom ocu Stefanu Nemanji kao o ocu naroda i slikajući jedan patrijarhalan odnos između vladara i

godine kao dokaz legalnosti i njegovog preuzimanja velikožupanskog prestola srpskih zemalja i pomorskih. Drugačiji lik vladara naslikan je u Nemanjinom proglasu o abdikaciji iz 1186.

Autobiografiju mlađeg brata, kralja Milutina (1317), gde su njegovi brojni ratni uspesi pripisani nebeskoj zaštiti srpskih svetitelja, Save i Simeona, Danilo je (1321) preradio u opširnu biografiju, oslobađajući je pri tom hagiografskih

Objedinivši potom, sve ove tekstove, i dodavši im seriju životopisa srpskih crkvenih poglavara, od Danila i drugih pisaca, Učenik je sastavio veliki istorijski kodeks, nazvan Danilov Zbornik,

Početkom i sredinom 19. veka, pojavile su se prve sistematski objavljene zbirke srpskih narodnih pesama, pripovedaka, zagonetki i poslovica, koje je Vuk Stefanović Karadžić sakupio "sa toplih usana naroda".

Jakob Grim je počeo učiti srpski jezik da bi pesme mogao čitati u originalu, svaku novu zbirku srpskih narodnih pesama propratio je tananim poetskim analizama.

Pesme se inače prevode na sve slovenske jezike. Čuvena mistifikacija srpskih narodnih pesama P. Merimea - Gusle (1827) ima dalekosežnog uticaja u evropskim književnostima.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Mucao je i tepao mu kao svome čedu rođenome... I kad je nastala pljačka turskih, a i srpskih dućana, magaza, svi ostali, prvi ljudi, gazde, dok su neki pljačkali, neki se gurali oko opštine za vlasti, položaje.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

KNjIŽEVNOSTI Antologija SRPSKE KNjIŽEVNOSTI Veselin Čajkanović REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANjA O BILjKAMA „Antologija srpske književnosti“ je projekat digitalizacije klasičnih

ask.rs. 2009. Antologija SRPSKE KNjIŽEVNOSTI Veselin Čajkanović REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANjA O BILjKAMA Sadržaj SKRAĆENICE 2 ALjMA 4 BAGREM 4 BADEM 4 BELA LOZA 5 (BELI) KRIN 5 BELI

U »REČNIKU« 131 II O BILjKAMA KOJIH NEMA U »REČNIKU« 151 III POVODOM ČLANAKA KOJI NEDOSTAJU U »REČNIKU« 158 REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANjA O BILjKAMA SKRAĆENICE ARW — Archіv für Relіgіonѕwіѕѕenѕchaft ASPh — Archіv für ѕlavіѕche Phіlologіe

O postanku b. pričaju se razne skaske. Po jednoj, b. je bio najpre bele boje, ali je na Kosovu od krvi srpskih junaka dobio crvenu boju, i posle se kao crven cvet svuda raširio (Sofrić, 15).

Uѕener, Kl. Schr., 4, 94 idd [tu su uzeti u obzir i srpski običaji!], i moje izdanje Petnaest srpskih narodnih pesama, 166). T. ima izvesnu ulogu u narodnoj medicini.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

„Stefan Uroš, kralj svih srpskih zemalja i Primorja“... „Hristoljubivi, bogobojažljivi kralj, samodržac...“ Pozdravlja, kaže se u pismu, svog „ljubimog“

Ilić, Vojislav J. - PESME

Al' strašni kucnu čas: Iz mračnih dolina srpskih sa struna gusala jasnih Zazvoni silan glas. I priliv titanske snage napregnu njegove ruke Kô žile nemejskog lafa, jer

Tamo gde mirta širi hlad I vreme blaži grudi, Ljubišin prizrak svêtô, mlad, Spokojno, tiho bludi. Kô srpskih gora mladi bor, Primorja čedo milo, Pohodi neba zračni dvor I mira ljubi krilo.

Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA

Poezija srpskih prosvetitelja i romantičara (ovde, pre svega, mislimo na autore koji namenski pišu ili prevode tekstove za decu) pokazuj

Bio je advokat u Pešti, urednik Letopisa Matice srpske, cenzor srpskih i rumunskih knjiga, književni kritičar, antologičar, sastavljač udžbenika, aktivno je učestvovao u političkom životu

sadrži originalne i prevedene pesme. Inspirisan nemačkom poučnom književnošću za decu, Despotović je autor prvih srpskih romana za decu: Zanat je zlatan (1871) i Dve lažne zlatice (1892).

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Srpski ne zna govoriti, mada godinama tu živi, i uglavnom od srpskih kuća zarađuje, jer Nemice domaćice samo oštre svoje noževe i makaze.

u taj mah, i pokojnog, vazda napitog a kao hleb dobrog kantardžije na žitnoj pijaci, ujedno i tutora pri jednoj od „srpskih” crkava Arse Frušića.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

i u tom pravcu je razvio toliko svoju delatnost da je čak i izradio jednu iscrpnu naučnu studiju o tragovima srpskih reči u sanskritskom jeziku.

Pokojnik nije pisao studiju o tragovima srpskih reči u sanskritskom jeziku, već o uticaju šuma na klimatske odnose. Mene, verujte, ne bi iznenadilo kada bi ti

Uostalom, moj vojnički položaj ima jednu naročitu draž. Najpre tu što sam doajen srpskih kaplara, a zatim tu što smo Napoleon i ja dva najznamenitija kaplara u evropskim vojskama.

Šantić, Aleksa - PESME

Sa mojih njiva eno drugi žanje... Tamo više nema stare kuće moje — Pod očevim krovom strana čeljad stoje, I šljemena srpskih sve je manje, manje... O, lijepa polja! o lijepe luke!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

„Sa Bosancima je došao, kako izgleda, i jedan odred Hrvata pod banom Ivanišem Paližnom. Od srpskih feudalaca koji su pomogli Lazara najvažniji je bio Vuk Branković,1 na čijoj se teritoriji boj i odigrao.

Dobar bojni konj, oružje i megdani na istoj su ceni i kod uskoka i kod srpskih ustanika na početku devetnaestog veka. Dorat Ive Senkovića n Hajduk–Veljkov Kušlja, na primer, ne zaostaju za đogatom

Manji broj junačkih pesama (uz ženske) objavio je 1814. i 1815. godine. Drugo izdanje njegovih Srpskih narodnih pjesama izišlo je u Lajpcigu i Beču od 1824. do 1833. godine (u četiri knjige), treće u Beču od 1841. do 1866.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

zarfove, pafte, ukosnice, lančeve za sahate i muštikle i tabakere od srebra i srme; ima i starih grčkih, rimskih i srpskih novaca — bavi se numizmatikom, i stoga čak drži i arheološki list „Starinar“.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti