Upotreba reči sručiti u književnim delima


Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

a na gradskim zidovima podiže drvene galerije, natovarene teškim kamenjem a podešene tako da se ceo teret njihov mogao sručiti u dubinu jednim pokretom ruke.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Samo što je ona uvek gledala dole u ambis, a ja sam gledao gore, kao da će se nebeski svod sručiti na mene. Gospodin sa masnim brkovima, i sa navikom da nervozno podiže desno rame, molio me je stalno da opomenem

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

ŽIVKA: Šta reskirate kog đavola? ANKA: Kako da ne, zaboga. Izaći će posle da sam ja kriva i sve će se na mene sručiti. ŽIVKA: To ne brinite vi, to je moja briga. ANKA: A ništa više ne tražite, samo da dođe u moju sobu?

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Iza nje nastaje mala ravnica, a zatim se diže brdo. Neprijatelj je na vrhu. Mi ćemo se sručiti u gomili, brzo, iznenadno, i dok se neprijatelj pribere, mi treba već da pređemo reku.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Ah, zamalo... Aeroplan zaokrenu naglo i uputi se u pravcu one maslinove gore. Tamo će sručiti bombe. Ali mi smo spaseni. Srećni smo, veseli i živahni. Nagađamo, kojoj li narodnosti pripadaju oni brodovi.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

očistit će svet kano gumno, razvijati što je zlo od dobra, te zgrnuti će pravednike kano izvijanu pšenicu u hrpu i sručiti ih u nebesne svoje svete žitnice. A grešnike kano korov i plevu sažeći s neugasitom u muki vatrom.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti