Upotreba reči stablu u književnim delima


Afrika

Kora drveta sa strane je načinila široke poprečne kontrfore kao na gotskim katedralama, kako bi pomogla stablu da izdrži preteške krune granja i lišća.

Prelazimo pirogom na drugu obalu Nigera. Piroga je ne izdubena u stablu, već sklopljena od skupocenog crvenog drveta. Ribar je kao kovan od Donatela.

Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

Na trešnjinom stablu poznavao se otisak oštrih kandži. Znači da je Žućo iznenada potjerao neopreznog Tošu, a ovaj, klisnuvši uz drvo, izgubi

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Na njoj će ljudi jednom da jezde visoko gore gdje trepte zvijezde i kud se dječak, po poslu svom, penjȏ po stablu prosenom. A svaka bajka, ma kako čudna, nije ni prazna ni uzaludna.

sprema, po loncu miješa, tiho pjevucka veselu pjesmu, ravne joj nema: „Pšenica rasla vitkoga stasa, na svakom stablu četiri klasa, u svakom klasu zrnaca sto. Oj, ko-ko-ko, ej, kako to!

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

A poslednja rujna ruža, U pustome vrtu mom, Povila se tako tužno Na promrzlom stablu svom. Kad je studen vetar takne, Stresajući snežni prâ, Ona tužno zašumori, Povija se tiho sva.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Okolo drveće beli se i tamni od sure, debele prašine, koja je u gustim slojevima popadala po lišću, po zrelu voću, po stablu i travi ispod njega. Oseća se zadah prašine, pomešan sa stočnim izmetom.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

razvijen sred predgrađa, paluba stare dereglije što vuče četiri sreza Srbije, sa svim što u dugoj godini rodi na stablu, na zemlji i na vodi; u praskozorja maglena, siva promiču nakrivljena stabla šljiva, ranjače, belošljive i madžarke

Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA

Možda i nisam moro stati: Jer zrakom to tek puče svila Da me u kasno leto vrati? ČAS Kao šećer u voću Ili na stablu smola: Javi se senka bola U neki svoj čas, noću.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

— I postaćeš! — patuljak se nasmeja. — Pažljivo prati snove i šare u drvetu. U svakom stablu postoji neko sličan meni, a može ga osloboditi samo onaj ko voli drvo više od svega na svetu...

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Uz udar srebrnih struna Izvesno leventa neki pozdravlja srdačnog druga. V. Ilić LXI U stablu kedra, gle, te čudne r'ječi, Što n'jemim glasom o ljubavi zbore!

Popa, Vasko - KORA

ružnim snom Otvaraš mi širom Sve prozore na čelu Berem za tebe bele Lokvanje iz moje krvi Daješ zeleno lišće Mome stablu od pepela 29 Ovo su ti usne Koje vraćam Tvome vratu Ovo mi je mesečina Koju skidam Sa ramena tvojih Izgubili smo

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Sunce je moglo po miloj volji da se vrti okolo-naokolo udvarajući se džinovskom stablu, moglo je da ga obasjava koliko god xoće zdesna i slijeva svojim zrakama — zaludu!

A kao kruna svega, kao sam cvijet na stablu života — strast lokomocije. Ona u njegovim očima možda poprima vrijednost jednog čisto apstraktnog, idealnog,

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Majka i sin čisto su se veselili što su u varoši ostali i srećno se namerili na dobra gospodara. Na stablu i ispod njih momci i devojke pevahu na mahove celi božji dan. S drugih zemalja odgovaralo im se pesmom.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Kora drveta sa strane je načinila široke poprečne kontrfore kao na gotskim katedralama, kako bi pomogla stablu da izdrži preteške krune granja i lišća.

Prelazimo pirogom na drugu obalu Nigera. Piroga je ne izdubena u stablu, već sklopljena od skupocenog crvenog drveta. Ribar je kao kovan od Donatela.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Ona popođe preko ograde i iskrene kol puta u oveću košaru. Povrativši se s praznim krtolom, nastavi branje na drugome stablu. To krošnjato stabalce, s gustim isprekrštenim granama, bijaše rodilo da se ispod sočnoga ploda savijahu grančice.

Ilić, Vojislav J. - PESME

i s travnog svoga puta Tuđinac hitam bled. Gle, na tom surom stablu njezino drago ime Još vreme štedi zar? Srce se moje budi, i moja prošlost s njime, I mog proleća čar Ali nje nema više.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Ali kada se je Ptolemej XІІ oženio strankinjom, procvao je na iscrpelom stablu Ptolemejske dinastije jedan divan cvetak, Kleopatra, Afrodita Nila, oživotvorena Venera, nova Lepa Jelena, i kako su

stvorova odmenjivale su se u postepenom razvitku jedna za drugom; čovečji rod je samo najmlađi ogranak na tome velikom stablu života.

Šantić, Aleksa - PESME

1908. PROLjETNE TERCINE Nabreklo drvlje mladošću i silom. U svakom stablu ja čujem gdje bije Po jedno srce dubokijem bilom — I ćutim kako puni izvor lije Novog života iz svakog udara, Što

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— Ko li je ta budala, ej Striče? — Ja sam budala! — odjednom dreknu Stric, munjevito priskoči stablu i dok se još dječaci nisu ni snašli od iznenađenja, on se već okretno puzao uz bukvu.

Ona se onda pribi uz Vanjku Širokog, svog zaštitnika, a na to Stric ljutito lupi dlanom po stablu i zapri jeti: — Drugi put ću skočiti s vrha bukve, pa nek bude milo onima koji me mrze! Djevojčici zaigraše usne.

— Otkud Stric gore na nebesima? — Čekajte, idem ja da vidim — reče Jovanče i kuražno zakorači prema onome stablu iznad koga se čula galama.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti