Sremac, Stevan - PROZA
Ne da Maksim nikako, nego traži glavu za glavu. A vele da je to i obrazložio vrlo lepo. Rekao je Staniji udovici, svojoj parničnoj strani, neka ona ne zaboravi da je ovo devetnaesti vek, vek egzaktnih nauka, vek koji lomi
Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE
LjUBA: Ti podaj kafu, pa napolje. VUČKO: Jes’ ja, svrši gu, što imaš, pa napolje. A ko će da služi? (Da Staniji, ona pije.) Je l’ dobro, majka? STANIJA: Dobro je. VUČKO: Ama sam gu peko za jedan ćef.
LjUBA: Sedi, Pijada. PIJADA (skine šešir, metne ga na krevet, potom sedne na kanape i produži Staniji): Znate. dok se covek ne navikne.
Ovaj cvet malo mi se ne dopada, ali ne mogu bolji da nadzem. Sad zbogom.. (Poljubi se s Ljubom.) LjUBA: Zbogom. PIJADA (Staniji): Sluzbenica ponizna. (Stanija ne odgovara ništa, i Pijada lagano Ljubi.) Tvoja se majka nesto srdi na mene.