Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Sve krstače nadgornjava jedna, dosta očuvana, koja se uspravila kao katarka na polupanom brodu. Krstača gospa Stanojle Lazarićke. Zgodna je figura s brodom i katarkom.
— Gos-Tošino društvo se na to slatko smejalo. Jasno je bilo svima da je kod njegove mlade Stanojle više vredela reč nego uzrečica, ali gos-Toši se tako ponekad dešavalo da promaši metu, a viče ura]...
Pa se javio neki melanholičan stid, možda prvi put u životu Stanojle Perčinove, što je ružna i nezgrapna, što se nije mogla udati kako se udaje, i imati dece.
Tako je započela poslednja glava propasti imanja gos-Toše Lazarića i njegove žene Stanojle Perčinović udate Lazarić. Na grobnoj ploči ime gospa Nolino bilo je napisano tim redom.