Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Melanholijom koja se beše pretvorila u potpuno ćutanje, uporno i staračko, i on je, kao i otac mu, koga je pri svakoj važnijoj izreci spominjao, vraćao se iz rata.
Milićević, Vuk - Bespuće
A kad se pojavi u dnu sobe staračko lice puno bora, kad se zasrebreni njezina sijeda kosa, kad ugleda dva oka, puna suza, uprta na njega, u kojima ima i
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Pokušao je da nešto kaže, ali mu se kroz stegnuto grlo probi samo nekakvo kašljivo staračko grgutanje. — Aha, sipljivi moj paripe, evo i tebe posvetiše! — veselo dočeka samardžija. — Vala, i vrijeme mu je bilo.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
ležeći nepomično, raskomoćena, dišući teško i umorno, slušajući vrevu i žagor iz komšijskih dvorišta i materino sitno, staračko poslovanje u kujni, čekala bi dok bude gotova večera i dok je majka, pošto sve unese kod ne u sobu i postavi sofru, ne
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
s njima po zidu, a kad dopriješe do starca, mjesec ih ustavi, složi ih u snop, na tijem zlatnijem snopom nježno pomilova staračko lice. Valjda su stari znanci, oni dvojica! Čovjek na prozoru ne trenu očima, no dugo i dugo stajaše nepomičan.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
U nadi, što ih već ne ostavlja, dočekuju oca. Kad mu nazriješe u tmici staračko lice, začas zaboravljaju svoju nevolju: gledaju jedan u drugoga, a ne mogu da nađu riječi da izraze svoje osjećaje.
Ona sjedi na kamenu do barila i na redove sipa so. Gologlava je, a sijede duge kose neuredno su joj oivičile staračko lice. Dok me ugledala, diže se i snažnim glasom, što iza sebe ostavlja dubok uzvik jeka, pozdravi me i pogleda u oči.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
247 Na kraju romana: „Melanholijom koja se beše pretvorila u potpuno ćutanje, uporno i staračko, i on je, kao i otac mu, koga je pri svakoj važnijoj izreci spominjao, vraćao se iz rata.
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
Kaži mu jasno: da zuba nemaš, P’ ako ti sina smakne jedinog Da ćeš od crne gladi svisnuti. Ili nakrivi rame staračko, Pod paz’o uzmi štaku debelu, Pa kaži: „Eto, hroma sam, stara, Nemoj mi lomit moćnu potporu!
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Suze su mu tekle i kad je znao i kad nije. Još te noći je spavao u svojoj kući, a sutradan pređe u staračko blagodejanje. Metnuli su ga tobože u bolju klasu, jer će plaćati.