Upotreba reči starca u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Da l’ joj se još milijuni klanjaju, kao pređašnjih vekova? Da l’ ginu junaci za nju? Oh, gospo, pa nemojte starca lagati, grehota je!... Kažite mu pravo: da je lepša, milija, sjajnija.

Pa onda uzmite lepo starca za suvu ruku, odvedite ga na najsjajniju zvezdu, na zvezdu što danas nad Francuskom sja, odande će sve lepo videti;

Sve to starac sa svojom lepom Jelicom počupa s granja i spali na vatri. Svi su seljaci starca poštovali sa njegove uljudnosti i čistote, ali su ga se i bojali.

Milisav, iznenađen, ćutaše, a starac je čekao na odgovor; posle se mladić diže i poljubi starca u ruku. — Naumio sam je, starče, u tebe prositi.

Još juče ode s nekim ljudma u čaršiju... — Posle toga opet gledaše ispitujućim pogledom starca, kao: šta li hoće s Đošom? — Čuo sam, snao, da imate promrznuta krompira, pa bih rad bio da kupim...

koje su godine i pakosti ljudske u njegovo lice urezale govorile su u tome času o blagoj i poštenoj naravi prognanoga starca. — Sve lepo da bude spremno, dete moje! A u torbu ćeš metnuti i nešto malo jabuka i krušaka...

Obradović, Dositej - BASNE

A kad upazi mrežu na svojej trapezi, počne psovati svoga slugu, starca Onufrija: „Vidiš da si bez mozga, — govoreći — što će ti više mreža kad je sva riba ulovljena?

Pitali su jednog starca Ingleza gdi ljudi najbolje živu. „Onde — odgovori starac — gdi se slabi ne boji silnoga, nit seljanin plaši pred

Pitali su jednog starca Hercegovca kad će zliju nestati. „Kad se svi dobri nasuproć njih slože i podignu”, odgovori pametni starina.

Sa zlim namjerenijem bivaju kad lukaviji za svoju korist prostijega hoće da obmani, kao ove basne panduri starca, za izlagati mu jare.

Pritom pamtimo dobro našega starca; ne tri, no trista hiljada pandura da nam reku da jare nije jare nego nešto drugo, nek idu oni svojim putem, a mi jare

Sveta je ona reč onoga starca Hercegovca da ćedu onda zli propasti kad se svi dobri sjedine. A koji su ti dobri? — može ko pomisliti.

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

U tom teranju sustignu jednog starca, salete i poviču: „Predaj se, predaj se, Turčine, ne gini ludo”. A Turčin poviče: „Kome da se predam, koje vam je

Sad naš komšija i paroh, pop Panta, skoči s konja i starca sveže. Ovu sam puščicu gledao u popa Pante; malo je duža od jednog aršina, ne valja tri groša.

Ovoga Turčina starca, kako je došao u logor Marko, brat Jankov, za svoga brata poseko je. Dok se to gore razmrsivalo, dotle vezir sa

” Dođe Hadži-Ibraim Valjevac i jošte dva starca. Počeše govoriti: “Prođi se, čoveče; baš kad je za tim stalo, daj momke i da pošljemo tri Turčina, neka hata dovedu,

Glišić iza glasa poviče da ne sme, no da molimo starca Jakova. Pošljem istog Glišića i dva moja momka; dovedu starca Jakova iz Paljuva.

Glišić iza glasa poviče da ne sme, no da molimo starca Jakova. Pošljem istog Glišića i dva moja momka; dovedu starca Jakova iz Paljuva.

A starca Jakova nevredima otpute. Naši odu na Vračar, prime od vezira: muselima i kadiju, i odvedu u Valjevo. I s otim se od Kolu

Dučić, Jovan - PESME

Mahovina je blistala u suncu. Grlice su pevale u granju. Mirisale su jagode. Narod je izabrao za sudije jednog starca sa sedim vlasima koji je bio mudrac, i jednog dečaka sa plavom kosom koji je bio kopile.

Poveli su veselo njegovog magarca koji se celu noć napasao i sad radosno potrčao za njihovom magaricom. Na dlan starca ostavili su pažljivo kamen da ne postane vukodlak i da ne pomori okolinu.

Još vezanog vode starca Vujadina, Pecija i Golub sad su prah i sena, Petra Mrkonjića pokrila je tmina: Svetla je legenda na trg iznesena.

vitezi prvi put su znali Za vojsku ubica što će da ih srete: Za gnusno junaštvo onih što su klali U postelji starca, u kolevci dete. Zastavu ideje u ruci podlaca! Mesto mač što svetli, uvek nož što para!

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Oprosti mi, ako znaš za ime božje! Ništa lakše nego starca rasplakati. Nemu grunuše suze. Oberučke je dohvati za glavu i poljubi: — Hodi ovamo! Ona uđe za njim u sobu.

Obriši me! Anoka rasplete kosu i stade ga sušiti. Lasno je vodu obrisati, ali su slabe oči u starca, i suze kaplju bez prestanka. Đeda ugleda nekoliko njih u dvoru: — Hajd ovamo, vi! Što se ne umivate?

Pop ne može od crkve, a i od starosti. A gdje bi njega, starca, pustio narod na put, i kako bi njemu bilo da ostavi dijete u Biogradu, pa da se sam vrati?

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

Ona je htela, ali bila je sirota, pa je on nije hteo. Posle se ona udala za bogata starca, a kad je taj umro, imanje je na udovicu palo. Imanje je oko pedeset hiljada.

Afrika

One prelaze preko dvorišta, ljutkaju se što ih diramo dok prelaze i zovu jednog starca koji sedi na pragu da ih uzme u zaštitu.

Čim stigne pomeša se u gomilu. Tražim očima koji bi međ njima mogao biti mladoženja. Predstavljaju mi jednog ružnoga starca koji je neobično počastvovan mojim učešćem na svadbi. To mladoženja!

Na pola puta nas sustižu četiri sveštenika, starca, u belim pastirskim odećama. To su kovači za svu okolinu. Sa njima je njin šef Njamakani, glavni sveštenik i glavni kovač.

Popović, Jovan Sterija - TVRDICA

(Otide.) MIŠIĆ: Ovaj sve o konjma brigu vodi. Siroma, poplašio se da i ne mora derati, no ja sam kriv što sam starca na to naveo. KATICA: Zar to nije istina, gospodin Mišić, što ste mu kazali? MIŠIĆ: To sam ja izmislio.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Da bi njemu, Engelshofenu, eto, zagorčao poslednje dane.“ Garsulija je, međutim, ćutanje starca dovodilo do besnila i on je počeo da galami, kao pred svojim pisarima.

U jedan mah, dohvatio je štap kao da hoće da odalami starca, ali ga je samo spustio na patos između sebe i Engelshofena, valjda da bi odelio dva sveta.

Ja sam bio balavac tada, ali se eto sećam svega toga. A eto sad Vas gledam, već kao vrlo starog starca. I sve to nije imalo nikakva smisla, sem ovog Sunca. Sve prođe a to Sunce sija. Kako nas lepo grije.

feldmaršal‑lajtnant govori tako, da ga i grof Palavičini sluša, koji, posle, po Beču, može da priča, prekide, ljutito, starca: „To je zato što taj narod ništa ne razume, sem batina i vešala.

Pusti ti da ti sude u Oseku i sačekaj riječ sudnika. Ja ću moliti moga starca, Stritceskoga, da tera sve to do visokografskaje ekselencije grafa Gajsruka. Čuće se i naša!

Još ja, kapetane, imam šaku čvrstu, za britvu! A čvrsta je šaka jedina radost u životu!“ Lice je u tog starca bilo, kad je bilo mirno, lepo.

Božič se na to ljutio. Kad žena mužu nema da prebaci ništa drugo, ona ga, kaže, proglasi za starca, pa viče, što će starcu djevica. Il’ ga, kaže, izviče za mučibabića.

Opametiće se Kumrija, kad vidi svoju decu. Ohladiće se i ta Mahalčanka, kad je prvi žmarci prođu. Bez starca nema udarca, ali dugo ne odjekuju. Svi se mogu opametiti, kad prođe mesec, dva. Ali se bojati za Trifuna.

Đurđa je, kažu, oficir, propustio, posle nekoliko reči. U dangubi, Pavle je najviše zavoleo jednog starca, u tom naselju, koji je dolazio da mu pokazuje, kako se drvo reže, i prave ruže u drvetu, na postelji, i slika Sunca, na

Eto, kaže, kakvi smo. Dolazimo, tako, iz belog sveta, uđemo u nepoznatu, tuđu, kuću, pa odnosimo ćer ocu i ostavljamo starca, da crkne, među psima i slugama svojim, bez igde ikog svog, u tom trenutku.

Uzeo sam mu ćer, pa sam starca naterao, i da mi igra u svatovima. A ja, eto, odvedoh mu đer, da mu se nije mogla naći, ni pri izdihaniju.

Uzalud mu je Đurđe govorio da je, u starca, mlada žena, bijeda gotova. Trifun mu je odgovarao da se žena smiče i namiče, i da će se, odsad, pa do izdihanija,

Teodosije - ŽITIJA

A mladić, slušajući ovo i kao dobroplodna zemlja seme primajući u srce svoje reči starca, ridanje k ridanju dodavaše. A starac se divljaše vreloj ljubavi njegovoj pre ma Bogy i Ognju božastvenom koji je tako

Kada je ovo čuo od starca, volji se njegovoj brzo pokori i reče: — Blagodarim te, Gospode, jer si uverio srce moje preko stranca ovoga!

ustavši od njih pokloni se pred svetim oltarem i dade svoje obete Gospodu, pošto ga blagoslovi iguman, i uze jednoga starca, odlikovana svešteničkim činom, te uziđe pa veliki pirg u manastiru.

i kada su se popeli k starcu, videše i božastvenoga mladića gde sedi s njim, i kada su od starca izmolili molitvu i blagoslov, zapovedi im starac da sednu i sve što je sveti starac imao y ćeliji — pustinjsko voće

A kada ovi čuše ovo od starca, od suza njegovih užasavahu se, i na mladića često pogledajući čuđahu se velikoj smernosti njegovoj s tolike visine Boga

“ Odmah iguman zbog njega posla k neprijateljima starca prepodobnoga i dobrorazumna, da utoli surovost njihovu. Ovaj došavši donese im pozdrav od igumana i od bratije, i

A oni, svirepi, poslušaše starca, postavši veseli i mirni. Starac odmah pogledavši na svetog mladića, i kao s velikim gnevom stade ga grditi,

i časno primljeni od igumana i bratije, uđoše u svetu crkvu, i kada je bila molitva i blagodarenje Bogu grljahu svetog starca i u Gospodu celiv mu davahu.

Zato je mladić dopunjavao nedostatak starca, i ne prestajaše da se trudi i posti za sebe i za oca. A i starac se nekako čudan pokazivao, jer kao što je u svetu

Udvostručavaše mladić trudove i postove za sebe i za starca, a i starac udvostručavaše suze i uzdahe za sebe i za mladića.

Car ga zapita o zdravlju I o životu svetoga starca oca njegova. A on, pošto je sve znao o svojemu ocu, sve ispriča caru, da je car, zbog svega zadivljen, hvalio Gospoda i

A on, pošto je sve znao o svojemu ocu, sve ispriča caru, da je car, zbog svega zadivljen, hvalio Gospoda i svetoga starca, i smatrao ga blaženim što je izbegao mnoge brige, i još bolji deo izabrao, koji se, kaže, ne može oteti.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

— Znate, Herr von Kirić, da je Lujza tu stvar tako k srcu uzela, da može umreti. Da je vidite, ne biste je poznali. Starca bi još lako zadobili, on vas ima u volji; al’ taj demon pop, taj njen stric, sve je pokvario. No tu još ima pomoći.

Otac ćuti ne miče se. Pera se razljuti. — Ta što ću ja tu s tobom mlogo, dižite ga! Pripravni bećari ščepaju starca, dignu ga i ponesu k duvaru gde je udaren bio veliki klin, na kom je pre slanina visila, pa zavežu mu štrangom vrati

Gospodar Sofra ne može Čamči poziv odbiti. Tu su i oni. Povukli se u ćošak njih dva starca. Prispe večera, banda svira.

Čamča ode po tej. I Čamča je star, ali nema te bólje kao gospodar Sofra. Dok su dva starca jadikovala, muzika je svirala u sali; što starcima fali, dopuniće omladina. Čamča donese ruski tej i za njih i za sebe.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

– Traži nešto po džepovima ... – Kako te ne mrzi na ovakvoj vrućini'? – A, zašto bi me mrzelo? Oblici starca se ponovo sklapaju isplivavši iz svetla, i on se zaustavlja na prostoru na kome je donedavno stajala kuća, sada samo

– Srušili su mu kuću, ali ptice i dalje dolaze, kapiraš? One i dalje dolaze, shvataš? Ptice padaju na starca. Već mu stoje na glavi, na ramenima, na ušnim školjkama dopola izjedenim kljucanjem, na vrhovima njegovih dubokih, uredno

Događa se tako da ponekad ne mogu više da se smejem. Tada mislim na onog starca o kome su mi pričali. i tražim spasonosnu travu.

Matavulj, Simo - USKOK

Knez ga gledaše i slušaše. Pitomo lice, uglađenost, umnost i topla blagost bjegunčeva privlačahu starca, koji nastavi: — Fala bogu, sinko, kad me razumiješ! Tijem si mi, zanago, bliži srcu!...

Ko ga vara? — Vaistinu, nijesi li ga tro rumom? Nijesi li naveo starca da potroši dvije plete za rum, pa si ga tobože trljao, jednu čašicu na dlan, drugu kroz pjevalo, pa dok bi dlan o dlan,

svakojem vojniku na kraju roka, drugi dodade, rekavši: — Podaj joj ovo malo poklona od moje strane i pozdravi dobra starca Mrguda i Raka i sve brastvo, i neka vam je amanet da održite vjeru!

Izidoše Krstinja i Joke. Janko zagrli starca, kao što bi svoje zagrlio; ižljubi dragića i srdačno se pozdravi sa ženskima, pa sjede i ispriča im sve.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Raspitujući se za životno iskustvo odraslih, dečak će, pored kosača, posetiti košarkaše, jednog starca, a pokušaće i sa primenom dostighuća tehničke civilizacije.

Glas iz detinjstva (naslov jedne lirske ovog pripovednog kruga) javlja se kao mutno poluslepog starca, koji priziva neku nepojamnu dobrotu života, kao svetlost što odavno je oslabila, ali zapamćena jednom zauvek, i sada

Nit je smogao snage da skoči i pobjegne, nit je mogao da plače. Zabezeknut i užasnut gledao je rasrđena starca, stezao je u ruci već zaboravljenu kašiku i nije više imao ni srca, ni suza, ni svog tajanstvenog svijeta sa hiljadu

deda, koji je svake subote uveče s fenjerom odlazio u mlin noseći sa sobom svu jezu strašnih večernjih priča, dobrog starca, koji je sa seoskih zborova donosio pune džepove poklona od kojih u srcu postaje toplo i vedro i čitave se noći lijepo

Milićević, Vuk - Bespuće

Prekidajući pojca u polovini započete pjesme, zagrmi kaluđer iz oltara, ne puštajući nikad starca da započeto dovrši, žureći se kraju.

Radičević, Branko - PESME

Leti Mehmed, a gledi ga Milun, Pa dohvata onu vjernu šaru, Opali je na bijesna starca, Ali puška ne šće da sastavi. Ciknu hajduk kâno ljuta guja: „Jao puško, ostala mi pusta!

Bijaše lepo, beše pramaleće, A silni narod tamo-amo šeće, Taj traži sunca, onaj traži lada, Tu vidiš starca, onde momka mlada, Tu vidiš snašu, tu momu tananu, A onde vidiš rpu pomešanu, — Golemo ljudstvo sad se amo zbilo,

57. Stenje starac, stenje cura, „Jao, jao!“, viče mlada. Psuje starca, pa ga tura; Ali starac kao klada. Tek kad junak naš ustade, Malko mi se micat stade. 58.

Davno starac odrvô se sanku, Raduje se gostu na uranku. Al' već stiže vojvoda Mileta, Već travicom do starca došeta, Živa Boga njemu je nazvao I u ruku jošte celivao. „Dô ti dobro, sine nerođeni, Nerođeni kâno i rođeni!

Jošte gledni starca Milutina: Grdne rane dopao starina, Leva mu je salomljena ruka, Al' je mala to za njega muka: Starac klikće: „Blago

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

— He-he, a što bi to kao moglo biti? — nepovjerljivo zarza samardžija, a i bradonja iznenađeno pogleda u čupoglavog starca kao da se čudi otkud li mu izleti ona crkvena riječ „blagočestiv“. — Šta ja to čujem, Savatije, a?

Čak i njegove zaostale suze prosinuše radosnim iskrama, a ja se opčinjeno zablejah u dva preobražena starca koji, evo, i plaču i smiju se, a nit su ih tukli, nit su im što dali.

Eto, baš tu sam sreo neobična starca koji je bez prestanka sam sa sobom pričao tražeći nešto po žbunju. Pritezao je oko sebe prostran zimski kaput,

Ta posljednja rečenica „ej, nema više dječaka“, koja mi se umalo ne ote iz usta, i samog me uplaši. Pogledah zato starca saučesnički i čvrsto zagrizoh usnu. — Šta, mislio si kazati: nema ih, neću ih naći, sažaljivo zaškilji starac.

Obradović, Dositej - PISMO HARALAMPIJU

trebnik naopako, odmoliću se, daću ti jedan katramunać i anatemu, pak će ti doći jedan proiguman i dva zakleta starca, te ćeš ogra(j)isati kako nijedan majčin sin.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

I tako krene. Putujući nađe blizu nekaka jezera usred planine jednoga starca, đe sjedi vas sijed kao ovca, koji ga upita đe ide, a on mu sve kaže.

Sjutradan brat mu ne videći brata da se vrće, pođe i on za njim, srete starca, i starac mu reče kao i prvome. On mu zahvali i trčke otide onamo, kad nasred puta vidi brata okamenjena, te počne

Sestra njihova ne videći ih natrag, sjutradan u samu zoru ustane te tragom za njima, pogodi na onoga istog starca, p on joj sve kaže, kako je i što je, i stane je odvraćati, da onamo ne ide: „jer se niko odonuda — reče — nije

Ali eto ti majstora, opet se stvorio Turčin kao i pre, pa pita starca: — Pošto? Kolikogod je starac zacenio, toliko je Turčin odmah platio, a starac kad primi novce, udari ključevima o

Dakle čuj ti nas. Ovdje u ovoj šumi ima ti neko čudo od starca. To ti je baš prava peljda; nemaš ga šta vidjeti, ta nije ti van kolik palac, a brada mu od lakta, da nema ono brade i

Ti si vidio našu jakost, ali šta je to prema jakosti toga čudnoga starca? S tolikom našom snagom nijesmo mu ipak kadri ništa učiniti.

Kad ovaj već bio gotov s ručkom, evo ti starca na zecu, pa će Tarigori: — Pomoz bog, junače! Je li ručak gotov? — Dakako da je gotov, ali nije za tebe — veli mu

Tek što je on bio gotov s ručkom, al' evo ti starca od palca sa bradom od lakta, na zecu, pa preda nj: — Pomoz bog, junače! Je l' gotov ručak?

Oni sad lij eno tu siti ručaju, a kad ručali, odvede ih Marko da vide starca uprešena s bradom u bukvu. Kad tamo, al' jest! ni bukve ni starca.

Kad tamo, al' jest! ni bukve ni starca. Starac ti, moj brate, iščupao bukvu iz zemlje, pa zglobitu onako sa žilama i granama odvukao, a kud je god prolazio s

Kad to vide, Kravarić Marko reći će svojijem drugovima: — Braćo, hajte me spustite u ovu jamu, a ja idem tražiti starca, i tražiću ga dokle ga ne nađem, pa ma morao ići do na kraj svijeta.

A kakva je tebe nevolja amo dognala? On im sad kaže sve, i pita ih jesu li vidjele starca od palca sa bradom od lakta, a o njoj vuče bukvu. One ga upute odatle da ide dalje.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

memoara uopšte, a posebno o naslovu „Život na brzaka“, kako bi trebalo da se zovu Anini memoari, i o tome kako su tri starca delila svet još davno pre njenog rođenja. Jalta -Jalta, fifti-fifti i ti fazoni. Te lude osamdesete godine Anine bakute.

Skoro će kraj rata. Mene još nema ni od korova. Za stolom sede tri starca. Stari Josif Visarionovič, stari Čerčil i još stariji Ruzvelt.

Oni upravo dele svet. Lepo se vidi kako stari svet leži pred njima na stolu, kao lubenica u kojoj tri starca povremeno gase svoje cigare, ili otresaju pepeo po kontinentima. U to vreme, naravno, ja još uopšte nisam rođena.

Za to vreme starci dele svet. Nešto mazne jedan, nešto drugi, a nešto ostane fifti-fifti. I to — ko deli? Tri starca koji nisu uspeli da srede ni sopstvene familije, a kamoli nešto drugo!

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Zaplaka starac za noćnih sati: „Mladosti moja, vrati se, vrati!“ Plakao ribar, a mačak sluša, žao mu starca, boli ga duša, tešku mu tugu blaži: „Mačak će poći — tako je rekȏ — ribici dobroj, tamo daleko, da tvoju mladost

gazda reče: „Star mi Sivko, zla mu mati, sjutra ću ga ucmekati i zovnuću Jednog starca, da odere mog magarca.“ Sivko miče uvom živo, sav razgovor prisluškivȏ, pa mu dođe vrlo krivo.

Kovač kuje od vazduha čavle, prejeo se obećanja Pavle. Baba brije sa rešetom starca, vuk napamet pojeo magarca. Pljusak lije niz vrbine debla pa je voda od vlage nazebla.

Crteže gledam i tugom oko vlažim, u svakom cvetu detinjstvo svoje tražim. Piši mi opet, unuko mila moja, obraduj starca cvećem duginih boja, na zadnje dane prospi začaran sjaj. Rođena moja, deki će brzo kraj.

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

u rudniku grupmen Gospa prilazi stolu prvo o večnom danu onda o noći sneva i priklanja se zemlji Ona u naručje starca diže i slovi: vasiljena nije strašna ni ogromna kad je cela Inok Isaija nedostižno i nesagledivo čoveku suštim i

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Predahnusmo, kada prednje baterije skrenuše u neko oranje. Kako se zove ovo mesto? — zapitah u prolazu jednoga starca. — Vučjak — i stari pođe, naprežući godine da me stigne. — Odakle idete, deco?

Podne je davno prevalilo. Selo je bilo gotovo pusto. Ispred jednoga hrasta opazismo samo nekog starca povijenog do zemlje. Njega su godine pridavile i već nemoćan, a valjda i sit života, gledao je tupo preda se...

A kada beše izvučena i poslednja kara, slučajno se okretoh i, među pogaženim i posečenim kukuruzima one njive, ugledah starca kako osta sam, kao neki istruleli panj stoletnoga hrasta. Zamakosmo preko vrha i pođosmo padinom, ka reci.

— savetuje joj kapetan Stanojčić. Za to vreme ordonansi su izbudili gotovo celo selo. Jedva nađosmo dva starca, a dođoše i nekoliko žena, da bismo bili sigurniji. Umirismo ih.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

He, ali im on nije dao ni opepeliti: zubat beše, pa odmah za oči. »Šta vi tu, veli im on, mučite ovog jadnog starca. Kako će, kaže, da živi čovek sa dvanaest dinara mesečno, pobojte se Boga !

— Šta govoriš ti !... Ko je umro ?... dreknu Gojko razrogačenih očiju, stegnuvši starca za rame, gledajući zažarenim očima u njegovo lice, da bi otud još pre odgovora pročitao strašnu vest...

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Korupcija, prostitucija, melanholija, svuda. Svud je na zidu bila jedna slika: jednog starca, u uniformi maršala, sa bakenbartima kao u belog zeca, kome se sin ubio, kome su ženu ubili, i koji se sad molio Bogu,

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

Osvrne se i vide jednog starca bele brade. Starac je mahao glavom i dobrodušno se smejao. — Ko si ti? — upita ga Agaton — i zašto se smeješ?

A on im ispriča doživljaj svoj, kazujući im i objašnjavajući priču koju je čuo od onog starca u pustinji. HRISTOS U KRČMI U krčmi je puno dima od jeftina duvana, puno sramotnih reči i bezbožne psovke.

A kad bi u crkvi govorio reč Božju, sav bi narod padao na kolena i plakao, jer mu reč beše silna. Car je mrzeo ovoga starca, ali, zbog naroda, nije smeo da pokazuje svoju mržnju.

On se dotle nikog nije bojao, a od ovoga starca, ne zna ni sam zašto, beše ga strah. Zato se sad počeo bojati i naroda.

Teškim srcem odluči da o svom blagu podigne veliku crkvu, pa dozove starca da mu to saopšti i da se dogovori s njim. Starac dođe. Car ga uvede u svoje riznice i pokaza mu blago.

„Kad bi novac bio đavolja stvar, zar bi se ljudi toliko otimali o njega?“ Tako je mislio car pa odluči da na starca ne navaljuje, nego da mu ostavi vremena za razmišljanje, i otpusti ga kući. Tu noć dar nije mogao da zaspi.

Onda mu se učini da tu mora da ima neka nedokučiva tajna u koju on ne može da pronikne. Sutradan pozove starca. — No, prijatelju, jesi li se predomislio? — upita ga on blaže. — Ne, care! — odgovori starac kratko i odlučno.

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

— Nova knjiga: „Doživljaji jednog starca bez ordena!“ — Još je vazda bilo takvih knjižica. Čak je i jedna meana istakla firmu: „Kod čuda od čoveka“, a na

— — Da se izbaci napolje! — Dole s njim! Razdražena masa mlagix, junačkih građana jurnu na iznemogla starca, te ga u jarosti počeše udarati i vući. Jedva ga pustiše zbog starosti, a inače bi ga kamenjem zasuli.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

— Iziđi na breg, pa zasviraj na sve četiri strane. Tvoja će se želja ispuniti. Starca nestade, u sobi se opet navuče gusta pomrčina, ali u ruci mi ostade hladna dugačka truba.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Nakupe se pa je gledaju i diraju jedan drugoga njome a grešnoga čiča-Trifuna, sedamdesetpetogodišnjeg starca, najviše. — »Šta veliš ča-Tripune« — pitaju ga seljaci — »a da ti se ova nešto nađe u vajatu, bi l’ joj pripisao sav

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Istovremeno im je, jutros, palo na um Da prodadu starca, (Vrag da, Nosi ga u Lim, u Nim, u Rim!) — Te da tako zauvek raskrste s njim.

) Izvrgnuto je podsmehu i gadnom ruglu! — Na uličnom, dakle, videh uglu Okrutnog starca, možda udovca, Kako za šačicu prljavog novca, Nudi, na prodaju, tri stare žene Toliko izbezumljene i ponižene, Da su

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

ići po trgovini, te, valjda, ne donoseći i ne zarađujući više, nema onaj ugled kao pre; ili, a to je najviše jedilo starca, sigurno je bilo koga koji je na to sina protiv njega potpomagao, jačao.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Starac nasloni glavu na dlan i ostade tako. Mjesec okupljajući svoje zrake mlaznu s njima po zidu, a kad dopriješe do starca, mjesec ih ustavi, složi ih u snop, na tijem zlatnijem snopom nježno pomilova staračko lice.

To je Ivo, đakon vladičin. Pristupi te cjeliva starca u ruku, nazvavši mu dobro jutro. Zatijem svečano reče: „Na dobro ti došlo novo ljeto, Gospodaru, sretno bilo tebi i

razgovor o mnogobrojnim plemenskim razmiricama, zbog kojijeh u ono doba raspadaše se jedinstvo njegove države; to je starca vladiku više izmučilo, u pedeset godina njegova vladanja, no svi ratovi s Turcima i Francuzima, no bijeda koju nanese

Ovo je potonje istina. Dalje, možda ćeš zamisliti kakvoga starca u dugim mantijama sa štakom u ruci. Niti je slika ni prilika takoga!

“ „Sve na moju dušu što slažem jali izvrnem, Vladiko sveti!“ reče mladić i umiljato pogleda starca. U toliko i đakon dođe, noseći krst, jevanđelje i dvoje svijeće.

To je svršeno, niti se ja za to kajem, vjeruj mi, no mi je žao one nesretne cure i onog dobrog poštenog starca, što ih više neću vidjeti... Fala nek je Bogu...“ „Ama, čoče, može biti da te i mine tavnica!

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

— A bojiš li ga se? — Ko se ne bi zla bojao. — Vidiš li, baba, kulu? — Ne vidim. — A vidiš li starca? — Nazirem. — Đe ti je sin? — Otišao u Zvornik da se zakadija. — Pa šta radi sad onamo?

7 Pitali Marka: Šta bi činio kad bi se našao koji jači junak od njega? — Onda bih ja bio još jači. 8 Pitali đaci starca kaluđera: — Kaži nam, deda, koji je bio najjači srpski junak? — Kraljević Marko. — Pa posle?

4 Pitao sin oca: — Kakvom je siromahu najduševnije dati? — Onome što očima gleda, a ustima ne pita. 5 Pitali starca stogodišnjaka: — Kako mu je bilo u tolikom životu?

3. CUPALjKE 1 Hop, cup, na kalup, Četir’ bake, jedan zub — I taj jedan šupalj! 2 Opa, cupa, tanca, Ljubi baba starca, A devojka momčića Za dva za tri grošića.

Vi tu večerate i pijete, mene ovakog sedog starca, kukavca, dedaka nejaka, u društvo ne zovete! Kad sam ja bio u stara vremena nekih plemena plemeniti pastir, ja

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

Ali eto ti majstora, opet se stvorio Turčin kao i pre, pa pita starca: „Po što?” Koliko je god starac zacenio, toliko je Turčii odmah platio, a starac kad primi novce, udari ključevima o

I tako je dadu za starca i starac je odvede svojoj kući. Posle nekoga vremena otide najstariji brat sestri u pohode, kad tamo, a to kuća velika

” Kad je brat sestri došao, starca nije bilo kod kuće, ali malo čas dođe i on, i vrlo mu milo bude kad vidi šuru pa mu reče: „Častićemo se i veseliti,

“ I tako krene. Putujući nađe blizu nekaka jezera usred planine jednoga starca, đe sjedi vas sijed kao ovca, koji ga upita, đe ide, a on mu sve kaže.

Sjutri dan brat mu ne videći brata da se vrće, pođe i on za njim, srete starca, i starac mu reče kao i prvome. On mu zahvali i trčke otide onamo, kad nasred puta vidi brata okamenjena, te počne

Sestra njihova ne videći ih natrag, sjutradan u samu zoru ustane te tragom za njima, pogodi na onoga istog starca, i on joj sve kaže, kako je i što je, i stane je odvraćati da onamo ne ide „jer se niko odonuda“, reče, „nije vratio,

i ni od kuda žive duše, koja bi ga izbavila, dok srećom njegovom poslije petnaest dana i petnaest noći eto ti jednog starca na štalu pokraj mora đe ribu lovi. On ga odmah stane vikati i moliti, da ga na suho prenese.

Novi car počne carovati, kad nakom malo dana njegova vladanja, evo ti mu onoga starca, koji ga je iz mora izbavio, nosi oni potpis što mu je potpisao, da će mu kad god bi što imao, od svega polovinu dati.

Sveti Sava - SABRANA DELA

A kada bi jutro, i započe pojanje crkveno, odmah prosvetli se lice blaženog starca, i, okrenuvši se ka nebu, reče: „Hvalite Boga među svetim njegovim, hvalite ga i na utvrđivanju sile njegove!“ (Ps.

I ugledavši pogodno vreme da se to izvede, i došavši otvorih grob blaženog starca, i nađoh časno telo njegovo celo i nepovređeno, koje je bilo tu u grobu osam godina.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

U ovo vreme u čakovačkoj školi slučilo se izmenjenije. Ne znam za koji uzrok Čakovci činili su doći namesto starca Dobre nekoga Stefana Mikašinovića.

Ovoga, dakle, starca Dimu, svaki dan | slušajući, malo pomalo previkle su mi uši k grčkom čitanju. Moje od detinjstva prirodno ljubopitstvo k

Ova ceremonija takvu je silu na meni imala, da sam prokleo starca Dimu, grčkog daskala, i san s dimlijama; nit’ znam šta se je od daskala posle toga slučilo, jer nit’ sam ga već vidio

Ode, gleda u leđen. [H]oćeš! Nestalo vode iz leđena. Viče starca: „Starče, nestade vode; sad leđen pun bijaše, pak u jedan ma[h] ostade prazan i suv kao dlan.

Moj je sav posao bio držati čisto ćeliju starca moga, očitati mu koji akatist i kanon i u trapezi žitije; sve proče vreme mogao sam činiti što [h]oću.

Nisam se mogao načuditi što je ovim ljudma. I mitropolit iste pameti moga starca! Bog mi š njima! Kako bi mene čitanje iz [H]opova oteralo? Gdi ću ja toliko knjigâ naći kao u [H]opovu?

Nama[h] bi[h] kud u svet tumario da mi nije bilo žao ostaviti mojega dobroga i blagonaravnoga starca, koga sam s pravom sinovskom ljuboviju ljubio i počitovao. Počnem začinjavati i sačinjavati moje plane.

” Probudivši se od sna, tolkovao sam moj san po mojem želaniju. U to isto vreme mitropolit, za nešto srdit na mojega starca, smetne ga s igumenstva i zapovedi mu da pođe na neko vreme u Ši|šatovac, niti mu se dozvoli da mene s[a] sobom povede.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Ali je Bakonja mnogo žalio strica, te bi kud i kamo radiji bio da mu je i teže, samo da ne vidi nesrećnoga starca u onakvome stanju. Tako ih zateče i berba.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Uzeo je jajastu četku, onu kojom je Vukašin četkao zeleno, hteo je da gađa starca u ogledalu, ne, setio se, videće po razbijenom da sam lug, pa mi više ni novac neće tražiti.

Satreće je Đorđe. A sutra je praznik. — Šapći, čujem ja dobro. — Ti možeš da je spaseš. — Ja? — jeza strese starca. — Ja? Kako? — podiže se na laktove. Ne vidi je. — Zasluži duši mesto: moli Aćima da se pomiri s manastirom.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Zar je čudo što su trgovci nudili suvo zlato za njega? — Prodaj ga, pa kupi novo odelo! — nagovarali su starca. — Ovo ti nije ni za strašilo! — Znam da nije! — odgovarao je starac.

Ako stari čarobnjak ne zna — niko neće ni znati. Šarančić pođe na put još pre zore, ali starca nije bilo lako pronaći. Duboko u mulu češljao je zelene brkove.

Moć im .je samo u novcu! — Kako do pega dolaze? — upita starca, a ovaj promrmlja: — Neki se rađaju s novcem. Drugi ga, odlazeći u svet, zarađuju. Treći otimaju.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Na reč „činovnik“ odmah vidi sebe, uspravnog starca koji teško hoda, kako prolazi kroz gungulu Velike pijace. Zimski je dan godine 1843, Velika pijaca je tamo gde su

To je, znao je, bila najveća od počasti koju su Srblji mogli da smisle za njega, slavnog starca. A on je, taj starac, zbunjen od sopstvenog uzbuđenja, dosta klecavo koračao preko kalemegdanskih ledina, sve opakijih

Obuzet nemirom, Vožd je požurio da slavnog starca postavi za prvog popečitelja narodnog prosveštenija ili, kako bi se danas reklo, za ministra prosvete, a Dositej je,

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Onamo, 'namo, za brda ona, Pogažen konj'ma klikuje Jug: „U pomoć, djeco! u pomoć, sinci! Svetit' me starca svet vi je dug!“ Onamo, 'namo!

“ Pa uzdahnu star Lem-Edim Raspršta se igra dima Sunce sinu, sunce spazi Mrtva starca Lem-Edima. J. Jovanović Zmaj XXXV SELIM-BEG Nema take lule, Nema take bule U cara, K'o što ima lulu, K'o što ima

----- Al' ja vidim jednog starca, U dubini daljnih dana, Seda kosa, borno čelo, Prošlost mu je puna rana. Na štapiću ide, kleca, Jad ga tišti, jad

A kraj njih ćutećki blenusmo u ništa Nas tri mlada starca uvelih obraza, Kao ukinuti cvetovi s grobišta, Umornih pogleda, tupih, bez izraza. ...

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Pazi ti... ja tebe poznajem bolje nego što ti poznaješ onog starca što ječi, hugistu i patriotu. Nije za tebe nikad bila sestra Ѕtephenѕon, sanjalico!

Ja sam i ranije pomišljao da se nekako spasavam, ali za vreme njegovog pričanja nisam mogao opomenuti starca koji je spavao.

odmarali, pozva me naš tumač, koga smo poveli, da svratimo u jednu obližnju kuću i vidimo jednog čudnog i povučenog starca, koji je imao blizu sto godina. — Vredi vam dosta da ga vidite i čujete — rekao mi je tumač Alija Nuhbegović.

— Vredi vam dosta da ga vidite i čujete — rekao mi je tumač Alija Nuhbegović. Zatekli smo starca kraj vatre, koja je tinjala u sredini mračne i neprijatne sobe.

I neka mu Alah da što želi. Slušao sam mnogo dobroga o Srbima. A Alija, pošto mi ovo prevede i pošto sedosmo pred starca, reče: — To ti je, gospodine, stari Đoktula Abdula iz Kašara.

Vlažna, kratka trava mešala se sa bradom i milovala smežurane obraze starca, dok je zemlja pomešana sa trulim žirom i drvetom zaudarala.

Zabrinut time, ja sam, na pitanje starca kako nam je, odgovorio tako slabo i rasejano da on ništa nije ni mogao čuti. A kad on pitanje ponovi, ona odgovori

naših kola bila su širom otvorena, a kroz otvor njihov jurila je zima i provirivala, sva bela od inja, brada našeg starca, koji se smešio. Bili smo stigli do stanice koja se nalazila na samoj polovini našega puta.

Brzo! Oh, brzo, zaboga! — Hvala dušo, sretna bila! I ja potrčah, ostavljajući starca koji je blagosiljao, pa čim je stigoh: — A mama Vaša šta će Vam reći? — rekoh. — Mama! Kako mama? — Vaša.

Tada srećan, što ih beše pronašao, pretvori se on u starca prosjaka, te ti najedanput siđe među njih. Ali se brzo pokaja sv.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

I riječ onog drugog velikog ludog starca: „Kad je čovjek jednom naučio da misli, ma o čemu mislio, on u stvari uvijek misli na svoju vlastitu smrt.

dječjih maštanja i slušam basne o mudrim životinjama koje znaju ljudski govor, a imaju meki glas djeteta i razborito srce starca.

A bila me minula i želja za pravdanjem. I odjednom, na pogled ojađenog starca, živo zaželim da sklopim nagodbu, pa makar i po cijenu kapitulacije.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Fenjeri pred kavanama sumorno škilje, kao duša u jektičava starca. Otvori se poneki prozor, na kome se pojavi troma i sanjiva glava, sa neobično debelom rukom iza potiljka.

Kad ga stigoše, Pantovac skoči s kola i pođe pešice pored starca, a kola odjuriše napred i za nekoliko minuta stadoše blizu manastirskih vrata. Zamalo stiže i Pantovac sa Simeonom.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Išao je tako čitav dan kroz tu šumu, a nije mogao nigde nikoga da vidi; tek posle nekoliko dana naiđe na jednog starca gde pored vatre sedi: — Dobro jutro, starče! — kaže mu Petar. Starac mu odgovori: — Bog ti dobro dao, sinko!

Starac mu onda kaže: — Jeste, ima i takova zemlja, samo tamo ne može niko otići. Petar sad zapita starca: — Pa gde je ta zemlja?

Jedno veče izbije odneklen div pa pravo u mlin. Nazove boga i upita starca može li kod njega prenoćiti. Starac ga primi na prenoćište, no div je mislio da ubije starca i otme mlinove.

Nazove boga i upita starca može li kod njega prenoćiti. Starac ga primi na prenoćište, no div je mislio da ubije starca i otme mlinove. Kad bi sjutradan, reče starac divu: — Eto, ti si prenoćio, pa sad bog i put.

u putu nađu rodnu ašlamu, pa čim je div ugleda, uskoči na ašlamu i pozove i starca gore. Na to starac reče kako se ne može peti, nego zatraži da mu div savije granu, pa da sjede i da se odmori.

Div ga posluša, savi granu, i starac usjede na nju, no div pusti granu, ona tandrknu i daleko odbaci moga starca, tako da preskoči ašlamu, i pade na jedan grm gdje je bio zec, i u onom strahu pritisne i zeca.

Div se nasmija i upita starca šta mu bi; a on odgovori kako je preko ašlame ugledao u grmu zeca, pa preskočio ašlamu i uhvatio zeca za večeru.

Divovi ščepaju grdnu kamenčinu i bacaju je kao jaje. A kad ponudiše starca, on pogleda kamen i priđe njemu. Onda zagrnu rukave, pa počne gledati preko planine.

Ujutru skoči on prvi na noge, a divovi, kako se koji budio, stale su mu oči od čuda kad ugleda starca. Najposlije ga stanu pitati kako je noćas spavao i je li što opažao.

Kad to viđe div, prepade se još više, pa, spustivši starca i blago, nadade bježati kao svjetlica natrag divovima. Kad dođe družini, ispriča im čudo neviđeno.

Kad već baš nikako ne mogoše pogoditi šta je, dogovore se da svaki poredom pita starca oca šta je to da mu lijevo oko plače a desno titra, pa makar sa sve triju pala glava dolje. Tako i bilo.

Dakle, čuj ti nas. Ovdje u ovoj šumi ima ti neko čudo od starca. To ti je baš prava peljda; nemaš ga šta vidjeti, ta nije ti van kolik palac, a brada mu od lakta; da nema ono brade i

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

je podatak zapanjio, ali mi se i svideo, jer sam znao da je moja majka bila bolji učitelj od moga učitelja u školi, jednog starca sa smešnim izgovorom kroz nos.

Brauna, koje su održavale poglede na život jednog iscrpljenog starca koji je mislio na nebo samo zato što nije morao da se brine o zemaljskim problemima.

Jednog dana, dok sam nešto čitao u biblioteci, primetih kraj sebe jednog starca kako pažljivo posmatra šta se tu događa. U prvi mah mi se učinilo kao da je taj starac sišao sa one velike slike.

takvo osećanje strahopoštovanja da sam počeo tražiti i čitati sve ono što sam mogao naći o životu i delu toga velikog starca.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Čuđaše se kada ju je vidjela fino i gospodski odjevenu uz onoga nemoćnoga starca što se do kasno u noći muči da se prehrani.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Zapanjismo se. Za nas ovo beše poslednji potez, pa da osetimo sa istinskim strahopoštovanjem veličinu ovoga čudnoga starca.

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

“ To je tamo strašno i da s’ u san sniva. Ali, jaoj, Mrgud ima oca živa — Pa kad stigli glasi do starca kukavna, Te na svetao obraz pade senka tavna: Zaplaka se starac prvi put svog veka, Lati s’ dževerdara, jedina mu

“ Zlatna riba našeg starca ne ukorava, Već srdačno otpušta ga: „Idi, biće sve!“ Čudeći se povrati se starac starici; Nalazi je u palati, tremu

Petrović, Rastko - AFRIKA

One prelaze preko dvorišta, ljutkaju se što ih diramo dok prelaze i zovu jednog starca koji sedi na pragu da ih uzme u zaštitu.

Čim stigne pomeša se u gomilu. Tražim očima koji bi međ njima mogao biti mladoženja. Predstavljaju mi jednog ružnoga starca koji je neobično počastvovan mojim učešćem na svadbi. To mladoženja!

Na pola puta nas sustižu četiri sveštenika, starca, u belim pastirskim odećama. To su kovači za svu okolinu. Sa njima je njin šef Njamakani, glavni sveštenik i glavni kovač.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

Na bedemu se laki vetrovi Sa sedom bradom tiho igraju, Kao da misle mahom studenim Sedoga starca opet buditi... Poneku čavku vidiš garavu Gde gustom maglom grakće hrapavo I mudro kuša oči upale: „Mrtav je, mrtav!

(Izdaleka se čuje puška. Janja se uzvrpolji i gleda da se od vatre ukloni.) PORFIRIJE (Radaku na uši): Pazi na starca!... Njin je... RADAK (Janji): Tu ti je smrt! Korak da nisi jedan makao! JANjA: O, bože moj! (U sebi.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Da je bilo kakvoga umetnika da prepočne ovoga očajnoga starca, to bi bila prava slika velikoga mučenika. Izgledalo je kao da će ovaj samorani, nemoćni starac skoro pomeriti pameću,

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Bolje on jedan. Ako je pravda i božija volja, pogoditi hoćeš!” Planu i sastavi nišan, i zgodi udaljena starca. Pade, i s dušom se rastade; crna ga pokrila zemlja. Opojan on je u sprovodu crkve i zakona srpska.

Jakšić, Đura - JELISAVETA

Njega prognati! Hej, druže stari! Ti si na presto njega dognao — A on je tebe starca... prognao... (Starac odlazi.) VUKSAN: Ja rekoh, Al’ ko s Latini lomi pogaču Il’ će poludet il’... ...

On jedan može ovu bujicu, Što se kô silan vihor podiže Zbog prognanoga starca vojvode, Svoje riječi silom čudesnom Utišat časom i umiriti... (Knez Đurđe odlazi.

KNEZ ĐURĐE: Ta ne prognah li sve najdražije — Viteškog brata, mlađeg Stanišu, Sa njima one mlade orliće, Prognanog starca porod užasni? Pa šta ćeš dalje sa tim suzama... Malo l’ je žrtvi?...

Ustani, moja nado krvava, Smrvljena slavo! Diko! Ponose! Starosti lomne ledna potporo! Stoletnog starca jadni porode! Ustani!... (Jelisaveta Dolazi.) JELISAVETA: Ugasi plamen!... Gle kako mesec gledi u more! Divota!...

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

a njih troje, starac naprijed, krava za njim, za kravom Vujo, promiču čaršijom lagano i ujednačeno, stopu za stopom. Starca su obrvale misli, teške i crne misli, pa potresaju iz temelja dušom njegovom.

Jakšić, Đura - PESME

Zar na moje staro rame Pada ruka usijana? Je l’ to ljubav, je li šala, Te je tvoja ruka mala Na ramenu sedog starca Zadrhtala, zatreptala? Il’ si došla, zluradice, Da me varkaš, da me jediš?

Nastasijević, Momčilo - PESME

134 PESMA ODONUD BRDA 135 PESMA KOČIJAŠA 136 PESMA KOPAČA 137 PESMA DRUGOG KOPAČA 138 PESMA RASPEVANOG STARCA 139 PESMA VEZILjA 140 PESMA NEZNANCA (ІІ) 141 IZ ĐURĐA BRANKOVIĆA 143 UVI MNjE, UVI 144 ĐURĐEVA PESMA (І) 145 VODI ME,

Puti joj se zamaglili, U raspeće rasputila, Ovamo se ne vratila, za more. PESMA RASPEVANOG STARCA Grdno li je neko nakazanje, Zlo skolilo na krštenu dušu, Opačina neka udarila: Ponese nam letina za priču Nu s

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

svekar joj sasvim raspoložen, naređivao bi sinu da, znajući kako će to Jovanki, snaji, biti radosno, da ide i pozove starca i starku, »prijatelje«, ovamo, da im kaže i da ih prekori: zašto da ne dođu, nisu tu, kad znaju kako on, »prijatelj im«,

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

Čim v. oživi (»vrbopuc«), narod veruje da kod žena poraste polni nagon (SEZ, 14, 8. Upor. Vuk, Posl., 162: »Baba starca zvala uz vrbopuc, a starac joj se odazvao uz vinober«). GAVEZ Wallwurz (ѕyrnphytum offіcіnale).

u Epu o Gilgamešu (XI tablica): ona raste na dnu mora, ima trnje kao divlja ruža i cvet koji »daje večnu mladost« i čak »starca podmlađuje«, ali do njega je mogao da dođe samo Gilgameš, koji je bio više bog nego čovek, pa ni on nije mogao da ga

Ćipiko, Ivo - Pauci

Neka smo jednaci! — Nek bude kako hoćeš! — prihvati besjedu Petar, bojeći se da starca baba ne preokrene, i pruži djedu ruku u znak pogodbe.

—Napijmo se! — doda blaže, brišući znoj sa izrovana lica. — Na zdili uvik je prvi stari Ante! — pecnu starca navdar. — Bi sam nikad i zadnji, a prvi na radnji. Bilo, pa prošlo, — odgovori mirno starac.

Mislio je na bolesna starca, i pred oči dolazilo mu Marijino i bolno i nasmijano lice. Svi dosadašnji mirni sastanci s njome prikazivahu mu se živo

Premišljajući o tome, nije mu se dalo na smijeh, no sažali starca. I kako je padao suton po moru i brdinama i uvlačio se u sobu, tako se i u njegovu dušu useljavala sjeta i neodređena

Ali ne potraja dugo. Časom i pred očima gleda dolje kod mora osamljenog starca Mrsa, gleda Krnju, u čijim rukama teški je križ; iza baldahina vuče mu se otac; poznaje ljude i njihov život; zna za

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

god što je za neprijatelja taj put do Kule bio gorak, on je i za prijatelje predstavljao mučeničko iskušenje, a za slabog starca, kakav je bio Makarije, pogotovo. Jelena Bilo je mučno.

u tamnom vilajetu, u zaumnim svetovima, na čije ga je kapije doveo Jevđenije, kao dečak koji provodi kroz šumu slepog starca. Lauš mu se prepustio, podgrevajući ohlađenu nadu, kojoj se okrenuo kad je video da mu razum ne nudi ništa.

To je laž. Ovih dana sam bio pretrpan poslom. I da sam hteo, nisam imao vremena da se linjam oko starca i da mu trujem uvo pričajući priče o ponašanju njegove žene. Zar sam nešto video? Nagađanja, maštarije.

Tu u toj tesnoj odaji ispunjenoj mirisima užeglog loja, bosioka, sporiša, lipovog cveta, kraj mrtvački bledog starca razjapljenih bezubih usta iz kojih je curila pljuvačka, u roju muva zunzara i sitnih mušica sirćetuša što su se kupile

Obuzelo nas je neko žitko mrtvilo, kao sluz. Otužni vonj ovčjeg loja kojim starca svako veče trljaju po kostobolnom telu, para što se diže iz lonca u kome ključa mrka vodurina sa patrljcima korena belog

Neočekivano reče: „Oni ostaju tamo gde jesu. Meni ne smetaju“. Dadara se okrete i prvi put, otkako je ušao, pogleda starca ravno u oči.

Doroteja da sutra ode na Moravu, jer: doći će ona, sigurno će doći; evo sad, dok leži kraj svoga obamrlog krkljivog starca, misli na to. Danas je izdržala, sutra neće moći.

Ilić, Vojislav J. - PESME

A ljupki, nemirni Ljeljo, sretnuvši sedoga starca, Hladnoga Boreja, reče: ,,Kuda si pošao, stari?“ „Idem na nebo gore, na zemlji mesta mi nema, Jer vrednu ratar,

12. Jedanput tako u proletnje doba, Kad mladi život i svežina vlada, Zatečem starca pored toga groba, Gde pase svoja sviloruna stada: Star i zamišljen, u rujnoj večeri, On je, ćuteći, gledô u daljinu, I

gledô u daljinu, I činilo se da pogledom meri I daljne gore i nemirnu Drinu Kao odlomak izumrlih dana, Kô seda slika starca Osijana. 13.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

U nju uvedoše jednog sedamdesetogodišnjeg starca, visoka čela, duge sede brade, a odevena samo u belu pokajničku košulju.

U to, buknu prvi Balkanski Rat. ...Dunavska divizija prelazila je preko Starca. Njene kolone puzale su kao zmije po strmim bokovima te planine.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

„I zar sad moje najbolje dete da nosi u sebi krv onog starca koji već ni za mene nije imao snage da se rodim zdrav i jak kao i drugi svet.

Dukati debeli, pa tanki, pa još tanji, kao mlada brezova kožica bledozelenkastožuti. Bilo je uglavljeno, ili bar od starca zamišljeno: čim stari umre, i humka u grčkoj parceli se slegne, i pokrije kamenom pločom s grčkim natpisom — unuk da

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

– nadvisi glasom Janko Veselinović i pogleda po svima redom, kao da bi toga časa rad da zapeva Starca Vujadina. – Da čujemo Janka! – kliče omladina sa donjega stola.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

gluv, kao i mnogi koji se tim poslom bave, nije čuo njihovu lupu, te vojnici razvališe vrata, silom uđoše i razbudiše starca.

— E, moj doktore... nije tako. Ova deca ginu... a šta tražimo više od života nas dva starca... Ne govori tako — veli Kralj blago i mahnu rukom ordonansu da prinese lekaru jelo. — Meni je mesto sa mojim narodom.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Dok ne okaješ svoje grehe do njega nećeš stići! Niti ćeš se maći odavde, dok ne odslužiš Gospodaru bilja... Starca, najednom, nestade, a Vedran poče da služi Gospodara bilja ali se još uvek ne doseća čime je okajanje zavredio.

pronašao svog unuka kao što nakon bure pronalazi izbačene školjke i rakove — dečak nije imao hrabrosti ni da pogleda u starca. Groznica ga je tresla, sav izlomljen bio je čamac, a mreže beznadno uništene.

Zatim su, motreći jedan drugoga, po svu noć razmišljali o Srebrenki, a kada u zoru starca prevari san Marijan ustade, poljubi starca u čelo, prebaci ogrtač preko leđa, stavi na glavu ribarsku kapu i pođe ka

su, motreći jedan drugoga, po svu noć razmišljali o Srebrenki, a kada u zoru starca prevari san Marijan ustade, poljubi starca u čelo, prebaci ogrtač preko leđa, stavi na glavu ribarsku kapu i pođe ka obali šapućući: — Oprosti, deda, oprosti.

— Žena se ružno nasmeja, ali metlica koja je stajala visoko u vazduhu poče silaziti, dođe do starca koji je hteo i ispred tuđih vrata da počisti, i reče: — Hajdemo, stari! Starac se trže, uze metlicu i krete ka gradu.

Je li čudo što selo poverova da između starca i zvona postoji nekakva tajna veza? Na sva pitanja radoznalaca starac je odgovarao ćutanjem, odlazio pticama ili se

— pitali su se očima, a onda im pogled pade na dečaka i pticu i sve im postade jasno. Spomenu neko starca koji je razgovarao sa pticama, seti se selo pogodbe s njim, odbaci puške i poče unositi stvari u kuće.

Iščezli su nekud šarani, zamrsile se mreže u korenju vrba, a starca odveli u kuću punu staroga sveta koji je na starost pokušavao da zaboravi. Oj, kako je kotliću bila mrska ta kuća!

— Sedi i odmaraj se! — govorili su mu. — Reka traži mlade mišice. Evo, novina! Ali, starca novine nisu zanimale. Šta ga se tiču ratovi i daleki, nepoznati ljudi!

Niko ga nije video! — Ljudi bi odlazili svojim poslom, a dečak je ostajao sam, dok konačno ne srete jednoga starca kome se činilo da je, nekada davno, čuo da postoji nekakav Zaboravljeni Grad sa 3amkom.

— Čekao sam te dugo! — reče Starac. — Čekao? — ponovi mladić, i začudi se, jer mu se činilo da Starca odnekud poznaje. Ali, kad pogleda malo bole on shvati da poznaje jedino starčev glas.

U svetlom luku pade Zvezda kraj Čobaninovih nogu. — Je li to moje Čobanče? — upitala bi se druga zvezda, ugledavši starca sede kose. — Je li to moja Zvezda? — upitao bi se drugi Čobanin, ugledavši zvezdu čije su se oči gasile.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

poeziji), a ne vidi koliko je ona — kao pesimistička vizija — bliska drugoj stravičnoj pesimističkoj viziji samoga starca Milije, Ženidbi Maksima Crnojevića.

na kamenu gradu, nu nabrekni, prizovi tobdžije, neka tope pune i napune, nek napune trideset topova; pa prizovi starca Nedijeljka, što mu b’jela prošla pojas brada, koji čuva tope baljemeze, čuva tope Krnja i Zelenka, a kojijeh u svoj zemlji

tope Krnja i Zelenka, a kojijeh u svoj zemlji nije: u vlaškijeh sedam kraljevina, u turskoga Otmanović-cara; nu prizovi starca Nedijeljka, neka tope puni, pa prepuni, neka prida praha i olova, nek podigne nebu pod oblake, neka puknu stari

No se čude kićeni svatovi, no se čude daru latinskome. No da vidiš dara iznenada! Al̓ eto ti starca Jezdimira, mila brata dužda od Mletaka; bijela mu prošla pojas brada, na zlatnu se štaku naslonio, roni suze niz

Kad je dorat konje ugledao, zavrištao dorat pod Ivanom; al’ besede dva pašina sina: „Gospodine, ago od Ribnika, eto starca Senkovića Đurđa! Sad ćeš, ago, izgubiti glavu, danas ćeš se s nama rastanuti“.

Lasno ti je dete pogubiti, kome nema ni šesnaest leta; al’ od’, ago, te pogubi starca!“ Al’ besedi Senkoviću Ivo: „Bog mi s tobom, roditelju Đurđu!

Bratac seju ne šće poslušati, već je dade preko volje njene, za Mustafu starca od Novoga. Kad Mustafa ode svome dvoru, kupi svate da vodi đevojku, i pozivlje od Udbinje Zuka da mu nosi barjak pred

hajduk u goru zamami, pa opkoli sa svojom družinom, te povata svijeh u planini, pogubi nam tri najbolja druga: četobašu starca Ćeivana, i deliju tanka barjaktara, kalauza Zulić-Husejina; nas trideset ne šće pogubiti, no udari svakom po

Nebojšu kulu Jakšićevu, odšetaše u kavu veliku, pak sjedoše po kavi velikoj, sve sjedoše jedan do drugoga, starca Foču vrgli u začelje, bijela mu brada do pojasa; pak povika sve sedam dahija: „K nama brže, hodže i ’vaizi!

Al’ vi tako nemojte raditi, nego mene starca poslušajte: ja sam gledô u našem indžilu, ovo naše dugo biti neće, nego će se prom’jeniti carstvo; već se, sinko,

Od starca Milije Vuk je zapisao, između ostalih, ove pesme: Banović Strahinja, Ženidba Maksima Crnojevića. Milija je rodom „iz Erc

Umro je negde pre 1833. Od drugog jednog Kolašinca, starca Raška, koji je u početku bune na dahije dobežao u Srbiju i nastanio se u selu Sabanti, blizu Kragujevca, Vuk je

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Odjednom se granje na ljeskovom žbunu oprezno razmače i kroza nj se pomoli ušiljeno lisičje lice nekakvog starca. On se začuđeno zagleda u natpis na dečakovu šeširu, poče lagano da sriče slovo po slovo, a onda se zlurado isceri: —

— Našao sam, našao! Kriju se u Prokinu gaju! Tako veselu i vrtoglavu trku-viku od strane jednog starca ova je zemlja vidjela vjerojatno jedino prije par hiljada godina kad je ono slavni starac-naučnik Arhimed bio pronašao

— Šta, zar ti ljestvama mlatiš svog unuka? — upita knez i pogleda starca s velikim divljenjem. — Ne, nego će on sigurno pobjeći na prvo drvo, pa ja moram imati pri ruci ljestve da bih ga stigao

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

A kade ti nesverova, onda ga zanemi da ne može govoriti do samoga toga viđenja deteta mu rođena! Ne osudi li starca s mučanjem? Kako ti kletvu izreče, ja tako potvrdih. Ne s tvojim li dokazivanjem izađe delo na videlo?

Ja sam Arhangel oni Gavril što sam ti od gospoda Boga poslati služio. Devojka Pravedna i poštena razumna starca dunđerina svoga mi obručnika imam što me je za se uzeo, te bojim i stidim se od njega što će mi reći ako me zateče s

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti