Upotreba reči starica u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Gde bi majka mogla svoje čedo prokleti? Gde je takva majka koja bi to mogla učiniti!... Jelo!... Rano!... I stade se starica previjati nad njom. Jelica i da je htela nije mogla ništa reći od silnog jecanja.

— Nano, — reče Stanko — nama vala danas birati starešinu. Mi ne htedosmo bez tebe to činiti. Reci koga ćemo?... Starica je ćutala. — Ja velim neka bude Stanko! On je i poznatiji s ljudima! — reče Krstivoj. — Neka bude! — I ja mislim!

mojom detinjskom ljubavlju, da ću, dok živim, otimati roblje od Turaka i puštati na slobodu, neka se svojoj majci vrati! Starica se digla na noge. Ona je drhtala kao prut. — Idi, sine!... Neka bog blagoslovi svaku stopu tvoju!

Tu je jedna duša i jedno srce. Sve to oseća, sve plače... Tu je sedi starina đedo, tu je seda starica naka. Ranom zorom sve trči ruci njihovoj... Sve se oči upiru k nebu i sve šapće jednu istu molitvu: — Bože!

I pade, pade kao kap. Sve opkoli njenu postelju, polivajući je suzama. Starica je žmurila i disala isprekidano... Ali svest je ne beše ostavila, to se poznade po prvom pogledu njenom kad oči otvori.

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

Ćirković je imao staru majku, koja ga je gledala kao zenicu, a pokraje njega i Alku je volela. Starica još u začetku procesa umre. Jefta je za materom jako tužio, a proces mu također već dušu pritiskao. Nikad mira!

Afrika

posredovanje šefa sela ja ipak postižem da uđem kod nje, ali ne na ova glavna vrata no na jedna sporedna s druge strane. Starica, glavna ličnost ove naseobine, ostaje sva skupljena i užasnuta u dnu kolibe.

I još mi donosi tri grivne, ostale od ko zna kakve Između koliba spava na zemlji još jedno živo biće To je neka starica koja je najisušeniji ljudski stvor koji sam ikada video u životu. Ona je bukvalno kostur obojen crno. Slikam je.

Preko puta ove majke sedi starica na tronošcu, kraj ulaska u stanište. Pored nje naslonjena je jedna gomila motki od najskupocenijeg ugasito crvenog

Reklo bi se da su i ove motke, i zid i starica od iste divne, otporne, vekovne građe. Njena glava, samo velika i mračna lobanja na tankom vratu, ima izraz na divnijih

se da dečaci uopšte i pitaju mogu li ja ući, te najenergičnije objavljuje: da se to ne može, ne može i nikako ne može! Starica prilazi da čuje o čemu je reč, govori brzo arapski dečacima, slatkim preklinjućim glasom.

sam voleo a koja je činila sve što sam hteo, pa da je molim da uzme nešto od mene čime bi učinila molbe za njenu dušu. Starica se očito raznežava, presamićuje još više u svojim krapovima.

Ja se sad bojim i od prethodnih, jer mi više ni oni ne izgledaju smireni, te se naglo povlačim iz hodnika. Derani i starica učinili su to već pre mene. Idemo sad kroz ona vrata levo u novi hodnik. Ja nemam više nijedan film u aparatu.

Žena koja se Negru naročito dopala sedi na svojoj asuri dok joj neka starica lepi po rukama i nogama, po noktima člancima od prstiju, nadlanicama i tabanima komadiće vlažne ilovače.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Gospoža Šmerc, jedna mala starica, odevena u crnu taftu – koja je, kad bi izlazila u varoš, metala šešir, pun ruža, na glavu – mirisala je sva na zovu.

Nećemo da budemo pavori! Vika je bila zaglušna, ali je sve to nadvikavala kuknjava nekih starica, oko njega, koje su se pljeskale, očajno, po licu, i, plačući, pokušavale da ga uhvate za ruku.

Izići će ona odatle, dodade, još jednom, mada mu ona ništa nije odgovorila. Jedna starica, među njima, kad ču da govori razumljivim jezikom, upita ga ko je on.

Seti se starica, koje su stajale, plačući, i čekale, pred arestom, u Komoranu, u Marburgu, u Solunu i Smirni, pa je li se ko smilovao?

Svaka bi htela da se vrati u svoje mlado doba i da se pretvori u lepojku, ponova. Na njihovom licu nema, ni smirenosti starica, ni dobrote naših starica, nego gutaju neke eliksire i klistire, koji, kažu, podmlađuju telo žena.

Na njihovom licu nema, ni smirenosti starica, ni dobrote naših starica, nego gutaju neke eliksire i klistire, koji, kažu, podmlađuju telo žena. A ni starci, među Bečlijama, nisu mnogo bolji.

Nušić, Branislav - POKOJNIK

PREDIGRA Ukusno nameštena soba kod Marića. I PAVLE, MARIJA MARIJA (sobarica, starica, dolazi spolja): Gospodine, jedan gospodin; kaže pozvan je.

Imate li mlađe u kući? RINA: Imamo devojku, ali u nju ne sumnjam, to je jedna čestita starica već toliko godina kod nas.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Ta krastava, oljuštena Mimika, Bože moj! - Kako ste, milostiva? - kezili su se mangupi pokačeni o crkvenu ogradu, a starica, poskakujući kao da gazi po nečem vrlo klizavom i nesigurnom, ponavljala da je, hvala Bogu, sasvim dobro.

Moji su strogo svesni. Sada sam bio tu, okružen mrmorom starica iznad koga se čuo piskutav glas popa. Govorio je o našoj budućnosti iza smrti, o svemu što ćemo imati kad umremo.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Na njemu se ležalo, volelo, u njemu se kisnulo. U Vrsaru ga je zakrpila neka ljubazna starica, jer se pocepao na trnju. Šta je sve čuo, šta je sve upijao kao sunđer. koga sve nije dodirivao.

Da prodaju staru kuću koja se ruši, da ugovore izložbu ili da letuju. Treći da sahrane staru majku. — Sirota starica! Ti je znaš? Helen i ja smo je zvali dođe u Pariz i živi sa nama, ali nije htela… Znam da nije htela. A znam i zašto.

Vidim i nekog psa — razlajao se, a vukove ne vidim oko tora! Starica, koja je sve vreme mirno ležala na leđima lica okrenutog stropu, odbijala je duge dimove.

Sin joj to reče. — Je li dobila makar samu sebe? — upita starica jedva čujno, ne ispuštajući cigaretu iz usta. Sin ponovo pogleda novine pa zatim nju, a onda reče da je »dobila samu

Sin ponovo pogleda novine pa zatim nju, a onda reče da je »dobila samu sebe«. —Daj da vidim! — naredi starica. Sin joj dodade novine sa rezultatima poslednjeg izvlačenja i ona vide da »nije dobila samu sebe«.

Da se zahvali. Po sobi su pijukali tek izleženi pilići. Jedna starica ih je gonila, vičući: »Iš, đavo ti sreću ponio!« S vremena na vreme, kada se izgubim, dolazim u ovu kuću da se ponovo

U trećoj kući, napade te po noći gazdin sin — manijak. Vrištala si. Otkazali ti sledećeg jutra. Neka starica je zahtevala da je neguješ sve do smrti, i poturala ti na potpis gusto kucanu stranicu hartije.

Matavulj, Simo - USKOK

“ Starac raširi ruke, kao orlušina krila. Starica, oborenijeh očiju, poizdiže prste i zalepeta njima, kao zaplašena jarebica.

Radičević, Branko - PESME

A sve češće puške popucuju, Uzbuni se selo ispod kule, A zaječa sa tanane kule, Sa nje kuka sinja kukavica Ta starica Fatimina majka, Ona gleda jadna za hajducim', Oh eno ih — ali sad ih nesta, U tami se veće izgubiše — Jao tamo, da

se žuri živo, Pra, olovo, piće i jestivo — Seja znade šta bratu valjade, Pa najlepše sprema što imade, A ni majka starica ne kunja, Već rad' sina tamo amo cunja, A vojnima ljubovce lagane Brašnenice spremaju tanane.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Čisto sam pretrnuo kad sam je maloprije spazio uz ovaj puteljak. — A živa li je stara? — Eh, grešna moja starica, gurale je ustaše u kuću da je živu zapale, a ona se otima i moli: mene vi tamo, kaže, u štalicu, gdje je ležala moja

I on došo da vidi. Starica se nešto sašapta s Husom i donese Marku ohladnjeo pečen krompir. — Uzmi, vojniče, pa kad budeš puco iz topa, bubni

Ej, vi tamo, dajte brzo jedan zavoj. Ošamućena starica začuđeno je gledala u svoj okrvavljeni rukav i tek poslije nekoliko trenutaka dođe do riječi.

Pravi pravcati magarac, a pod njim ljudske noge. Starica se zdrveni i od čuda se umalo ne prekrsti. — S čeljadećim nogama? — Jeste, mila i rođena bako.

Ostadoše mu samo čeljadeće noge, da se drugi ljudi sjetuju i uzmu u pamet. Starica odjednom živnu, usvijetli očima i pobjednički graknu: — Aha, nek mi sad kažu da ga nema. — Koga to, bako? — Koga!

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

I zaista stari osvetlaše obraz. Majka tečina s Mojom babom i još nekoliko njih starica zapevaše: Adži-Gajka devojku udava.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

I danas Mačak unutra živi. Vidimo uz nj sve nova lica: lovci na glasu, sinovi mladi, četiri snahe, starica Cica, šesnaestoro unučadi.

BAKA U šumi staroj oganj gori, blista u mraku na kraju svijeta; kad bliže priđeš — od srebra dvori, po njima mudra starica šeta; nad krovom plavi vije se dim; tu živi Mjesec i baka s njim. Od sinoć Mjesec kod kuće nije, a baka čeka...

U šumi staroj oganj gori, blista u mraku na kraju svijeta, kad bliže priđeš — od srebra dvori, po njima mudra starica šeta ... Noseći kapu nevidljivicu ...

POKLON U broju sedam Berek-sokaka unuka Peru prodaje baka. Džabe ga daje, starica veli, hitno je vrlo, baka se seli. Putuje na jug. Po vrelom danu pričaće priče orangutanu.

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

Prošle zime celo je jezero bilo zamrznuto. — Znači, nije se mogla loviti riba? — Ne, nije se mogla loviti riba. Starica pored njega, ne gledajući me, kaže: — Mladež iz Belmonteha otišla je pešice na Veće.

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

Frkće okiso konjic i žurno u selo grabi, I već pred sobom vidim ubogi i stari dom: Na pragu starica stoji i mokru živinu vabi, I s repom kosmatim svojim ogroman zeljov s njom.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

— Ju, grdan, ko ti to reče! — i devojke se zakikotaše. — Je li, boga ti — priđe mi jedna starica — znaš li gde je Drinska?... Eh, jadna deco.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Dočekala me je jedna starica, kaluđerica, sa belim platnom oko glave, kao neka holandska ribarka. Imala je belo kuče ka krilu, koje je lajalo na

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

On preseca električnom brzinom veseo smeh starica i ukoči, kao konvulsijom, njihova nasmejana usta. Svako se plaši od onoga, što mu je tako blizu...

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

« a on bi tada prijatno razvukao lice, zažmirio očima kao mačak ljubimac kad ga dobra starica, protektorka, češe iza vrata; tad bi mu milo bilo, pa bi kroz zube propustio: »He, he slatko zensko!

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

„Pejo! podaj čovjeku čašu vina, napio si mu!“ reče tiho Ivana, serdareva žena. Pejo ne ču, niti okom trenu. Starica poduhvati dlanom lakat, pa nasloni svoje mršavo, žuteljavo lice na dlan, a svoje žive, crne oči, u njima joj je sav

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

pripovjedi sve šta je bilo, kako je otkupio roblje i otpuštio kućama, „a ova“ reče „đevojka jest šćer careva, a ova | starica, ovo je careva kutnja babica; one ne umijući kud, a i nemajući su šta tražiti svoje kuće, ostadoše u mene, i ja uzeh

On otplovi, a žena mu i ona starica ostanu kod njegovijeh roditelja. Kad doplovi u jedan grad, vidi gdje vojnici nesretne seljane po gradu hvataju i u

Car ga počne ispitivati poizdaleka, što mu dolazi ona mladica ispisana na krmi od njegova broda i ona starica na provi! Spazi se on odmah, da je ovo žene njegove roditelj, i počne mu sve žitije svoje redom kazivati, kako je

srio Turski brod, pun robova, i kako ih je svijeh otkupio, i svakoga domu otpustio, „a ova đevojka“ reče, „i s njom ona starica, ne umijući kuđ hoditi a i neimajući su što tražiti svoje postojbine, jer im je daleko bilo, ostanu u mene, i ja

“ Kad car to čuje, povikne: „To je moja jedina šćer, koju su prokleti Turci zarobili; a ta starica, to je od moga dvora babica, koja je nju još izmalena gojila i čuvala; a ti — ti ćeš biti krune moje našljednik, već

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Otvori cerkov; tu se poklonim i celujem predivno izobražene ikone. Kad, eto ti prečestna vida starica s drugima dvema gospodičnama, ljubopitne znati ko sam, kud i zašto idem.

Kažem im i kako me je oni nitkov barkaruol ostavio na bregu. Sožale one o meni i reče mi starica: „Blagodari boga što nisi se na gorega namerio koji bi ti i torbu odneo.

i po mnogo redi za istu reč imao koga pitati. Starica, mati učiteljeva, žena njegova, sestra, brat, sna[h]a i ko bi god u kuću iz komšiluka došao, svi su to bili moji

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Devojčica je bila tako slaba da nije imala snage ni da ustane ni da zaplače. Tek pred noć sažali se jedna starica, podiže malu i odnese je svojoj kući, iznenađena sjajem koji je izbijao iz njenih očiju. Otkud devojčica u močvari?

Ali starica ne obrati pažnju na reči dokonih. Uporno i nežno zasipala je lekovitim travama detetove kraste, hranila ga i odevala kak

Jedna od suseda posavetova staricu da devojčicu vrati tamo gde je i nađena, ali starica odrečno odmahnu glavom. Tako proteku tri godine.

Tako proteku tri godine. Već se i sama starica zabrinu da će dete ostati bogalj, kad na pragu četvrte godine devojčica stade na noge, prohoda i poče da raste.

Samo su joj zlataste oči jače blistale. Starica uzdahnu: »Ko će je hraniti kad ja umrem?« Poče učiti devojčicu vezu i čipkama ne bi li time, kasnije, zarađivala sebi

Još je više iznenadi da mala zna i ono što ona nije znala. »Od koga li je sve to naučila?« Starica se zaprepasti kad u vezu vide ptice i cveće kakvih nigde nije bilo. 3atim poče pomnije da je posmatra.

Ruke su joj bile nežne i hitre, oči pažljive i pune toplog, zlatastog sjaja. Takve oči starica još nikada nije videla. Podsećale su je na zrake sutonskog sunca, cvet dragoljuba, krila leptira.

Podsećale su je na zrake sutonskog sunca, cvet dragoljuba, krila leptira. I nehotice, starica se zabrinu. »Možda su seljanke bile u pravu?« pomisli. »Možda dete nije od ovoga sveta?

— Ona zna jezik ptica i trava! — Tu je potreban drugačiji jezik! — odmahnu starica glavom. Tek sad se zavrte kolo! Bacao je Đavolak čičak, bacao, a ljudi su jedni druge već otvoreno pod čičak gurali,

— Ovo mora da je neka zaraza! — reče šapatom neka starica, ali se njena izjava proču. Je li čudo što sused od suseda poče bežati? Ali broj unesrećenih je rastao. Šta sada?

samom okrajku grada, tamo gde ulice prelaze u njive, pa u svetlu dubinu neba, u kućerku prignutom do zemlje živela je starica zvana Tataga. Kada je i kako sazidala kućerak? Odakle je? Ima li ikoga svoga? Je li zaista gluvonema?

Odakle je? Ima li ikoga svoga? Je li zaista gluvonema? To ni najradoznaliji nisu mogli da dokuče. Na sva pitanja starica je, osmehujući se, slegala ramenima i nastavljala da živi večito sama kao da je pala s neba.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Frkće okis'o konjic i žurno u selo grabi, I već pred sobom vidi ubog i stari dom. Na pragu starica stoji i mokru živinu vabi, I s repom kosmatim svojim ogroman zeljov s njom; A vetar sumorno zviždi kroz crna i pusta

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Ona je vrlo otmena, obrazovana i neopisivo ljubazna starica. Govori neusiljeno, srdačno, materinski. U toku našeg razgovora priča mi opširno o svojoj porodici. „Dragi Bože!

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Oboje starih behu budni. Ali dok se starica, okrenuta zidu, vešto pretvarala kao da istinski spava, dotle je on, uznemiren i nestrpljiv, čas ustajao da hoda po

— Ti nisi pri sebi, nesretni. I upola ispravljena u krevetu, starica nastavi očajno i prekorno: — Opet su te slagali, prokleti da su. I prošle noći i koliko puta... Čuju se topovi?

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Odmah zatim pojavi se na vratima baba Mara, Đuričina majka. To beše malo pogurena starica, zbrčkana lica, zelenih lukavih očiju.

da nisi sama. Gledaj je kao oči u glavi, a ja ću se starati za sve što vam ustreba. Starica se odistine obradova. Odjednom joj nestade onoga običnog, podmuklolukavoga pogleda, i na licu joj, prvi put posle

Je li ti to meni dovodiš snahu, Đuro? — Jeste, majko: snahu i ćerku. — Dobro mi došla, dete moje! — reče starica i stade je iskreno grliti i ljubiti. — Blago meni, kad je’ vaka devojka izabrala moga Đuru.

Kao odgovor na njegovu zebnju začu se iz otvorene sobe suho slabo kašljucanje i za njim se pojavi na vratima suha uvenula starica.

Kad ode sav svet i kad se na onome mestu, gde malo čas siđe živ čovek, izdiže gomila vlažne zemlje, jedna pogurena starica priđe toj humci, pade na svežu meku zemlju i obgrli suhim, slabim rukama tu kobnu grudvu, koja joj proguta jedinca sina.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

- Ah, moje dete - uzviknu jedna starica koja me je čula - ne krivi ih, oni su to uradili samo iz nestašluka. A ovo iskustvo vredeće ti mnogo više od tuceta

Na vratima Kasl Gardena sedela je jedna starica i prodavala kolače i šećerleme. Za oko mi je zapao jedan komad pite sa šljivama kao što bi to zapalo i svakom Srbinu

Moji planovi i moje težnje zanimali su ih kao da sam i ja bio član njihove porodice. Dobra starica bila je nežnog srca i mnogu je suzu prolila slušajući pričanja o mom životu od onoga dana kada sam se oprostio sa ocem

Topili su se od Miline i starica i starac. I po njenoj želji sve to sam morao opet prepričavati njenim prijateljima Slovencima.

I ja sam to prepričavao nekoliko puta, svaki put sa puno uspeha. Starica me je za to nagrađivala time što me je obasipala mnogim malim poklonima i što me je često u nedelju i na praznike

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Svetlost se napolje razasiplje, nasuprot se kući odbleskuje i zahvata glave nekojih Zagoraca. Trgom se odnekud vuče starica; uljegne u otvoreni dućan navrh ulice i iz njega se vrati s kupljenim hlebom u ruci.

„njezinome školju”, kako ga ribari nazivlju, po pučini, smežuraloj i pomodreloj od svježega jutarnjega sjeverca, dolazi mi starica čisto pred oči, i ne mogu nikako da je iz pameti istisnem.

— Sjedite, nemojte radi mene... — i prekidoh, stideći se što se starica ispred mene ispravila. — Ne mari, vi ste ovo prvi put došli na školj, a ko dođe, valja da se najprvo sa mnom

— Znate, ima joj preko sedamdeset godina... —Zbilja? — rekoh ja, iako sam znao za to. —Ne znam pravo, — odgovori starica — ali se dobro spominjem: vidite onu škralu dolje u moru? — i rukom pokaza na nju.

sam bila dijete, nijesam mogla nikako do nje, ako se ne bih izula i podgla skute, a eto sada, fala bogu, može se suvim. Starica klimnu glavom i sjede, izvinivši se da će brzo dovršiti posao, pa će mi onda pokazati manastirske razvaline, gdje sada

sjajnim očima; ono nije onakvo kao što je pod teretom — pokunjeno, trpeljivo, već je živo, okretno i ulizane dlake. Starica je razgovorljiva, pa mi priča što je znala o životu fratara ovog manastira, no ja je prekidoh; zanimalo me ono divlje

o životu fratara ovog manastira, no ja je prekidoh; zanimalo me ono divlje magare, želio sam čuti kako ga je mogla starica, onako jaka i okretna, savladati. — A znate li kako ih hvatam u lac? — pretrže pričanje, razumjevši da me to zanima.

— Ovoga sam uhvatila natrag malo dana, stoga je tako divlji, ponosit. O, umekšaće se! Starica se približi da ga pomiluje, no ono mignu jednim uvom i poče kroz nozdrve silno frktati. —Pustite ga!...

E, nije se dobre volje predao, ma pašće mu sila, baš kao i meni! — starica završi živo. Pa onda najednom kao sjeti se: Zaboravila sam vam ponuditi čašu mlijeka, — govori mi, pa ne čekajući

I činjaše mi se nemoguće da će se igda pripitomiti i pod teretom trpeljivo podnašati nad sobom tuđu, gospodarevu volju... Starica popođe malo i oštro zvižnu nekoliko puta. Domalo iza borova pokažu se dvije koze, idu mirno i slobodno prama nama.

Jača trpeljivo pusti da je starica pomuze, a zatim se obje povratiše otkle su i došle... Srčući toplo mlijeko, osluškuj em harmoniju morskoga šuma i

— Ako ćete da vam pravo rečem, otada i znam što je život, — odgovori starica očito iskreno. —Mogli ste se udati za onoga.... —Za staroga Andriju mislite...

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Jedino tebe pokudit’ ne zna Zloreka strina, pakosna prija; Voli te moja starica majka — Pa što te ne bih voleo i ja! »Javor« 1885.

Navrši se trides’t leta i još na to tri, Sprema starac mrežu svoju opet će na lov, A starica ćuti, prede pred krovinjarom.

Petrović, Rastko - AFRIKA

posredovanje šefa sela ja ipak postižem da uđem kod nje, ali ne na ova glavna vrata no na jedna sporedna s druge strane. Starica, glavna ličnost ove naseobine, ostaje sva skupljena i užasnuta u dnu kolibe.

I još mi donosi tri grivne, ostale od ko zna kakve Između koliba spava na zemlji još jedno živo biće To je neka starica koja je najisušeniji ljudski stvor koji sam ikada video u životu. Ona je bukvalno kostur obojen crno. Slikam je.

Preko puta ove majke sedi starica na tronošcu, kraj ulaska u stanište. Pored nje naslonjena je jedna gomila motki od najskupocenijeg ugasito crvenog

Reklo bi se da su i ove motke, i zid i starica od iste divne, otporne, vekovne građe. Njena glava, samo velika i mračna lobanja na tankom vratu, ima izraz na divnijih

se da dečaci uopšte i pitaju mogu li ja ući, te najenergičnije objavljuje: da se to ne može, ne može i nikako ne može! Starica prilazi da čuje o čemu je reč, govori brzo arapski dečacima, slatkim preklinjućim glasom.

sam voleo a koja je činila sve što sam hteo, pa da je molim da uzme nešto od mene čime bi učinila molbe za njenu dušu. Starica se očito raznežava, presamićuje još više u svojim krapovima.

Ja se sad bojim i od prethodnih, jer mi više ni oni ne izgledaju smireni, te se naglo povlačim iz hodnika. Derani i starica učinili su to već pre mene. Idemo sad kroz ona vrata levo u novi hodnik. Ja nemam više nijedan film u aparatu.

Žena koja se Negru naročito dopala sedi na svojoj asuri dok joj neka starica lepi po rukama i nogama, po noktima člancima od prstiju, nadlanicama i tabanima komadiće vlažne ilovače.

Ćipiko, Ivo - Pauci

—Ne budali! ... Zar treba da on za to zna? Preldžije ustadoše, vatra gasne. Ispod kabanice majka Petrova, starica, leže uz vatru, zastenje i moli sina da bolje naloži. — Pomete me, — veli.

— Zanuđaše ga brižljivo majka. — Nijesam... Samo sam prižednio. Donesi mi malo razvodnjena vina ! — Čekaj, čekaj! Starica iziđe i ubrzo se povrati, noseći čašu, sklenicu vina i, preko ruke, čiste, bijele prostirače. — Evo ti!

— Evo ti! — reče mu blago. Ivo prihvati i natoči. Uto je starica sredila postelju. Kad bijaše s poslom gotova, zagleda se u sina. —Bićeš umoran? Blid si, poj opočini!

Ostadoše Jure i Jelka, je jednako sjedeći jedno do drugoga — i ne razgovarajući. Nu čim je starica zamakla da se zavuče u postelju, uhvati on djevojku za ruku i pridrža je u svojoj.

Ilić, Vojislav J. - PESME

Frkće okisô konjic I žurno u selo grabi, I već pred sobom vidim ubog i stari dom: Na pragu starica stoji i mokru živinu vabi, I s repom kosmatim svojim ogroman zeljov s njom A vetar sumorno zviždi kroz crna i pusta

I gde su oni? Je li ona živa? Il' sve odavno večni sanak sniva? Možda je nekad u minulo doba Starica majka dolazila tune, I lila suze više râna groba, I zvala sina što u njemu trune.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Staro Natino srce naučilo šta je nežnost, šta je milost. Mnogo su praznika doživeli siromašni starac i starica. Život je bogat, prebogat, bogataš beskrajan.

Petrović, Rastko - PESME

sumorna I tako stara; I njoj su sa ushićenjem govorili o prženju na kajmaku, Ne bi li se prevarila da im zgotovi Ali je starica ta tako lukava; Ona ne bi ni svraku Pripravila tek onako Olako, Olako.

Ruke su čovek kao što ptice su njina krila; Ruke u rđavog su slične pustošnom tlu, i gorama, A smernih starica s čijeg vretena ističe svila dadu da im se pročita mudrost ispisana međ borama.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

hodu raduje, kad, najednom, kao ukopana zastade Lepotica i senka joj pređe preko lica: u susret joj je dolazila starica toliko jadna i pogrbljena da se činilo istoga će se časa kao britvica preklopiti i složiti na zemlju.

Na prelazu, starica zastade. Očigledno je trebalo da pređe na drugu stranu, a reka ljudi i vozila nije prestajala da teče.

Ali, Lepotica sleže ramenima: sve ona ima! I porodicu i dom, šta bi još mogla da poželi? — Nikad se ne zna! — reče starica i pruži joj ogledalo ne veće od dlana, rekavši da takvog nije bilo, niti će biti.

— Ako se u njega dobro zagledaš i iz dna duše nešto poželiš, ogledalo će se razbiti, ali želja će ti biti ispunjena! — starica se osmehnu, a Lepotica uze ogledalo više da staricu ne ožalosti, nego što je verovala njenim rečima.

Da joj na dlanu nije bilo ogledala moglo joj se pričiniti da joj se starica samo prisnila, ali ogledalo je bilo tu. Ona ga ćušnu u škrinju među košulje, pa zaboravi i staricu i susret.

Drugi su uvereni da se prvima starica samo priviđa: iz mora izlazi Lepotica od jutarnje zvezde blistavija. U ruci su joj dve travke, gleda u njih, okleva koju

lice, ugasi se njegov smeh: Micko je sve ređe dolazio, a igre njihove trajale su jedva nekoliko trenutaka kad bi starica nekud izašla ili majka bila odsutna. Čim bi se začuli koraci u hodniku Micko bi odlazio. »Ali šta je Micko?

Šantić, Aleksa - PESME

Već je na kraj staze. Sada brvno vodi Preko uske reke što krivuda lukom; Starica ne strepi, ona napred hodi, I slobodno hvata za doruke rukom.

No starica samo trese se i grca I upire pogled u spomenik beo, Svrh kog ustremljeni orô svetlomrca, Kao da bi majku ogrejati hte

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— začudi se stara Marija. — Pošao Nikoletina u vojsku i rekao nam da te pripazimo i drva ti donesemo. Starica se osmjehnu kroz navrele suze i pokaza im rukom ogromnu kamaru drva naslaganu pored hambara. — Ne brinite, djeco.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti