Ćipiko, Ivo - Pripovetke
— Ali vam je žao umujeti? — opazim ja pod utiskom pošljednjih riječi, osjetivši tugu u zvuku glasa staričina: . — Da mi nije žao? Neka me ovako stare, samo da mi je živjeti! Da je moguće uvijek živjeti!.. .
u življenju, i proti volji života sve joj je sitno i smiješno, a samo smrt jaka je da joj život uništi, — i ona, jedino, staričina je tragika...
— Šest je godina što ga nijesam vidjela, a deset je punih što nije u selo dolazio, — slušam u oluji meki zvuk staričina glasa. — Pošla bi' ga opet naći, ali ne znam bi li mu ženi bilo milo vidjeti me... Pa opet nema veće zarade kao prije..