Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
NEMA VEĆEG VRAGA NAD VOJNIKA Nekakav vojnik služio dugo vremena u vojništvu, nijesu ga starješine ništa avancirale; a obrst je bio uzrok svemu tome.
Car ga pokuca po ramenu i reče mu: — Kad te starješine nijesu ništa avancirale, ja ću te avancirati. — Zatim ga proglasi prvim ministrom.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Pošto mu glavari poljubiše ruku, navrje narod k njemu, da su starješine muke imali pripuštajući redom svakojega. Blagi starac blagosiljaše i u isto vrijeme pitaše za zdravlje svakojeg
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
“ 11. SELjANI KUPUJU PAMET. Sastanu se jedan dan na obično mjesto starješine i glavar od jednoga mjesta koji je na moru školj, i stanu se koriti jedni drugoga, kako od njih nikad ne može biti mudar
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
ZEČEVI NIJESU NAJSTRAŠIVIJI Učine negđe sastanak svi zecovi po zapovijesti njihovog starješine, te im starješina reče: — Braćo moja, srce mi se raduje kad na vas pogledam i toliku silu oko mene, ali nam nije više
Ćipiko, Ivo - Pauci
Harambaša predvodi rondare okićene zastavama, a kapetan kućne starješine. Biskup se ukaza i blagosilja. Sa ceste pješači do crkve i vrcem u nju ulazi, za njim nagrne i muško i žensko.
ne odgovara ugojenoj prilici: tanak je i nerazgovjetan i na mahove ga izdaje; u popa Vrana ljepši je i snažniji nego u starješine mu.
ponekoga od njih, bolje odjevena — često je to vidio na svoje oči — pozdravljaju po vojnički, s počitanjem, kao on svoje starješine, i između gomile čine im puta sve do u kuću.
Spari Mrse, jače namrgođen, hodaše selom grdeći starješine puka što ne provode vodu iz varoša. — Ča bi im bilo — govoraše on, — da svako jutro nakrcaju brod vode, pa ga pred
U Jurinoj kući te večeri nisu se brinuli da plate porez. Svi bijahu u velikoj brizi radi starješine, kojemu je danomice sve to gore bilo, a te večeri zvali su i popa. Mišljahu da neće živ osvanuti.
— nasmija se njegova presvijetlost. A gospodi dopade se dosjetka, i s osmijehom pridružiše se izrazu lica svoga starješine.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Kosovo, a kroz vojsku cara na Kosovu, — pred njima ću biti delibaša — nek se stide i nek se prepanu, nek se svoga boje starješine. Ko gođ stane u carevoj vojski, ko gođ stane s nama govoriti, stane turski, okrene manovski.
Miloša Obrenovića prvijeh godina, ali poslije on zapovjedi da se gospodar ne zove niko osim njega, i tako na ostale starješine prijeđe ime gospodin. Po tome se u Srbiji i danas samo Aleksandar Karađorđević zove gospodar.