Jakšić, Đura - PROZA
Tako i u Planincu beše u to vreme učitelj zanatom abadžija, starčić neki, kome je na celoj lubanji jedva dve-tri dlake preostalo, i to bele kao sneg, pa kad ih vetar zaleluja, a ti misliš
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
Starci ćute i šaraju štapovima po prašini. Umesto njih, govori njihov predvodnik, Luka, spečen starčić gušterskog lika. – Šta ću sad bez kola? — pita nesrećni vozač. – A šta mi radimo čitavog života?
Matavulj, Simo - USKOK
, prvi vijećnik konte Marko Ivanović, još jedan vlastelin i tri trgovca prođoše kroz gomilu. Pijero, suh starčić, s vlasuljom i trorogljastim šeširom na glavi, ogrnut mletačkom kabanicom, nabadaše tankim nogama, na kojima bjehu
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
! — zabezekne se Sava. — Živ, bogme, i deset puta mudriji nego ti. Iako baš nije bilo teško ispasti mudriji od Save, starčić uvrijeđeno puše: — Mudriji od mene? O, vidi ti njega. — Da, da.
Taj dobrodušni sijedi starčić — čarobnjak koji živuje u vrbiku ponad vode, uvijek budan — spreman je u svako doba da sasluša svačiju muku.
Kako će sveca slikati kraj pojate, na koritu, ej? — Idi pa vidi ako meni ne vjeruješ — mamurno prožvaka starčić. Djed se neodlučno uzvrpolji stojeći u mjestu: ko će ići privirivati u jedan tako posvećeni posao kao što je slikanje
Tek poslije duže stanke djed se promeškolji na bukovoj kladi, pa će ti upitati: — I šta to bi s tobom, brate Sava? Starčić se usturi kao na prozivci i osvetnički zavreča: — Neka me poljube na jedno mjesto zajedno sa Vilsonom, a vala i s onim
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
čitam u novinama: u drugim kolima dovezao se doajen diplomatskog kora i tako dalje, pred oči mi izlazi bosonog sijed starčić u izvezenom fraku i pod dvorogim šeširom, na volujskim kolima.
Prolazi veseli starčić, za njim ispadaju na asfalt strukovi trstine, publika na trotoaru bulji u čudu, s dućanskih vrata podmiguju šegrtići, a
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Tu sretnemo komandanta današnje borbe, pukovnika Mihaladze (?); crnomanjast starčić, izbrijane brade i neugledne spoljašnjosti, pozdravi načelnika štaba Komarova.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Kipislcauf!... Anđelska dušica. Nja, bato!... A vidite njega... Pogan starčić raste. Vojin taman zausti da nešto kaže, kad naiđe telefonista i pozva potpukovnika Petra na telefon.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Jelena Bilo je mučno. Iguman je sedeo skrušeno i utučeno na postelji kraj Lauša i pravdao se. Ovaj čestiti starčić ispeo se gore, k nama, da bi pokazao koliko mu je stalo da sačuva prijateljstvo između naše kuće i manastira.